Na isti dan. Opis života i muke svetog Eustatija i njegove žene Teopistije, te njihove djece Agapija i Teopista.
Za vrijeme vladavine rimskog cara Trajana živi hrabri i krepostni suprug, stratilat Placid. I on i supruga su pogani, ali čine dobra djela. Bog filantrop želi spasiti Placida iz tame idolopoklonstva, a kad krene u lov, uređuje da se pred njim pojavi jelen, među čijim rogovima sja sveti križ. Jelen kaže da pod krinkom životinje Placidus vidi Isusa Krista, koji mu se pojavio poput jelena, kako bi se spasio od mreže vražjih zabluda. Placida stječe vjeru u Gospoda Isusa Krista i krštava se sa svojom ženom i dva sina.
Placid dobiva ime Eustathius pri krštenju, a njegova supruga Tatyana zove se Theopistius. Sutradan Placid odlazi na isto mjesto gdje je imao viziju, a Gospodin mu govori da bi sada Placid trebao biti spreman za sve vrste nevolja, jer je, kršten, odstupio od đavla i on će ga progoniti. Ako Placid, bez obzira na sve, zadrži vjeru i porazi vraga, tada će prihvatiti krunu pobjede.
U kući Eustathije započinje kuga, ali on shvaća da je to napad koji je Gospodin predvidio, i ponižava se. Zajedno sa svojom ženom i sinovima Eustathij potajno napušta kuću, napušta svu imovinu koja postaje plijen lopova i odlazi u Egipat. Ukrcaju se na brod i plove iz svoje zemlje, ali vlasnik broda traži od njih naknadu, a budući da Eustache nema novca, uzima svoju ženu. Eustatij se prisili da se pomiri i zajedno sa svojim sinovima krene na obalu. Kad pređu rijeku, lav zgrabi jednog sina i bježi s njim, dok vuk u očaju odvodi drugog dječaka Eustatija: uvjeren je da su mu umrla djeca. Ali stanovnici obližnjeg sela spašavaju djecu koja uopće nisu patila, uzimaju ih k sebi i odgajaju kao svoju.
Eustathius gorko plače i apelira na Boga rekavši da je njegova nevolja veća od one koja je pala na Jobov udio, koji je u svojoj zemlji trpio muke i imao brojne prijatelje koji su ga tješili. On, Eustathius, sam je u stranoj zemlji i nema mu utjehe. Ali on još uvijek nalazi snagu u sebi da se obrati Gospodinu Isusu Kristu za pomoć, tako da je ojačao svoj duh u nesreći i nije dopustio da njegovo srce odstupi pod teretom nevolja i nesreća. Eustathius dolazi u selo Wadison i tamo živi petnaest godina. Zarađuje svoj hljeb svakodnevnim radom i promatrajući usjeve.
U ovom trenutku stranci se bore s Rimom i osvajaju mnoga područja. Car je zaokupljen time i prisjeća se hrabrog Placida, o kome odavno nema vijesti. Car se priprema za rat i upućuje dvojicu vojnika koji su služili pod zapovjedništvom Placide da ga pronađu. Oni dolaze u selo u kojem živi i pitaju ga za Placida. No Eustathiije skriva od njih da je to on sam. Napokon, vojnici ga prepoznaju po ožiljku na vratu, a Eustathius mu priznaje da je njihov bivši šef. Vojnici predaju Eustatiju poruku cara i on i oni šalju natrag u svoju domovinu. Eustatij govori caru o svemu što mu se dogodilo u stranoj zemlji. Zamolio je Eustathija da, kao i prije, bude njegov stratilat. Eustatij pristaje i prihvaća mač od njega.
Eustathije naređuje da se okupe novaci za rat protiv varvara. Stanovnici sela u kojem su odgajani Plakidi sinovi daju ih vojnicima, budući da su stranci. Eustatij primjećuje visoke i zgodne mladiće koji ne znaju da su braća i imenuje ih u njegovu službu. Vođen Božjom voljom Eustathius napada zemlju u kojoj živi njegova supruga, koja je sigurno izbjegla napade vlasnika broda i od tada čuva vrtove tamošnjih stanovnika.
Dešava se da stratišni šator postavi pored kolibe u kojoj živi njegova supruga. Čuvši razgovor dvojice mladića koji se prisjećaju svog ranog djetinjstva, o njihovom ocu i majci i kako su ih divlje životinje napadale u stranoj državi, ona shvaća da su to njeni sinovi. Oni su zauzvrat uvjereni da su braća i sestre. Dolazi do stratilata, ispriča mu svoju priču i primijeti ožiljak na vratu. Tako ona otkriva da je pred njom njezin suprug. Ona uvjerava Eustathija da ga milošću Božjom nitko nije dotaknuo i ona je ostala nepokorena. Sretna je što je pronašla svoju voljenu suprugu, koju je smatrala mrtvom. Tada mu žena prepričava ono što je čula iz razgovora mladića u njegovom šatoru. Eustathius ih zove do njega i, čuvši njihovu priču, uvjeren je da su to njegova djeca.
Nakon pobjede nad barbarima, Eustathius priređuje veliki blagdan slaveći našeg Gospodina Isusa Krista. Ali kad se s obitelji vrati u svoju domovinu, saznaje da je umjesto mrtvog Trajana poganski Adrian postao car. Kad Eustathius odbije žrtvovati u poganskom hramu, Adrian ga oduzima svih počasti i naređuje da cijelu obitelj pošalje u cirkus kako bi divlje životinje jele. Ali životinje ih ne diraju. Adrian, vidjevši ovo čudo, zapovijeda da zagrije bakrenog bika i bace Eustathija i njegovu obitelj u utrobu. Ali osuđeni na smrt mole Gospoda da on pretvori bijes vatre u hladan i u njemu učini da oni odu. Glas s neba daje im pristanak i govori da će im odsad On dati krune pobjede. Sveci ulaze u vatru, a kad nakon tri dana Adrian naredi otvoriti bakreni bik, tada svi vide da su tijela svetih mučenika neoštećena i sjaje sjajnije od snijega.
Pagani, koji vide ovo čudo, stječu vjeru u Isusa Krista, a kršćani kradu tijela mučenika, potajno ih pokopavaju i grade mjesto hrama na mjestu njihovog ukopa, slaveći našeg Gospodina Isusa Krista.
