(304 riječi) Djelo Vladimira Visokoga mnogi su voljeli - bio je izvrstan glazbenik, glumac, pjesnik. Njegova lirska djela do danas ne gube na važnosti, među njima - skica pjesme "I živimo u mrtvoj praznini ...", koja je, nažalost, ostala nedovršena.
Autorova mrtva praznina je sovremena Rusija, koju karakteriziraju strah, usamljenost, hladnoća, beznađe. "Isprobajte, gurnite - rasprsnut će se gnojem ..." - tako Vysotsky kroz metaforu opisuje društvo koje, sudeći po plakatima, časopisima, kinu itd., Ne treba ništa, prima sve potrebne koristi, ali u stvari se raspada i razumije to, ali ne zna što bi učinio sljedeće, i zato je "strah od smrti" ugušen "zavijanjem". Uobičajena antiteza "prvi - posljednji" gubi svoje značenje: "zauvijek prvi" jednaki su onima koji su "u repu".
Vysotsky osuđuje kult "žrtve", koji se promovira kao obvezan; možda on znači ne samo sovjetsko doba, već i cjelokupnu rusku kulturu: ovo je kršćanska religija, koja uči podnijeti patnju, ovo je također veličanje smrti zbog domovine i mnogo sati rada u korist naroda. U žrtvi pjesnik vidi jedan od glavnih problema svoje generacije i personificira ga: "stavio je pečat" stanovništvu i "lišio razuma, sjećanja i očiju". Time je formirana "mrtva praznina", o kojoj je pisalo na početku.
Pored dvije strofe, sačuvan je i prvi redak treće strofe - "I miris krvi, koji zabavlja mnoge ...". Može se pretpostaviti da je autor predvidio afganistanski rat i raspad Sovjetskog Saveza. Ali lirski junak se ne odvaja od društva, zato pati koliko i ostali.
Ovo je djelo pomalo nalik čuvenoj Dumi M. Yu Lermontova zbog beznađa, osjećaja vlastite nemoći i razočaranja. Kao i pjesnik devetnaestog stoljeća, tako i Vysotsky ne vidi sretan ishod ni za sebe ni za društvo.
Unatoč svojoj nepotpunosti, pjesma "I živimo u mrtvoj praznini ..." ima relevantnu temu i tjera čitatelja da razmišlja o modernosti. Jasno izražena autorova pozicija pomaže nam da usporedimo našu stvarnost s onom koja je bila u prošlom dobu, i možda nam govori kako izbjeći pogreške iz prošlosti.