Nakon što je 1922. ilegalno emigrirao iz sovjetske Rusije, autor je stigao u Berlin. Ovdje je upoznao mnoge ruske pisce koji su, poput većine ruskih emigranata, živjeli na području metroa Zoo. Zoološki vrt je zoološki vrt i zato je, odlučujući na uvođenje ruske književne i umjetničke emigracije, koja je bila u Berlinu među ravnodušnim i samozauzetim Nijemcima, autor počeo te Rusi opisivati kao predstavnike određene egzotične faune, potpuno neprikladne za normalan europski život. I zato imaju mjesto u zoološkom vrtu. Autor je s posebnim povjerenjem pripisivao sebi. Kao i većina Rusa koji su prošli kroz dva rata i dvije revolucije, on također nije znao jesti u Europi - i on se nagnuo prema tanjuru. Hlače također nisu bile kakve bi trebale biti - bez potrebnih izglađenih nabora. I Rusi imaju teže korake od prosječnog Europljana. Počevši raditi na ovoj knjizi, autor je ubrzo otkrio dvije važne stvari za sebe. Prvo: ispada da je zaljubljen u lijepu i inteligentnu ženu po imenu Alya. Drugo: ne može živjeti u inozemstvu, jer se kvari iz ovog života, stječući navike običnog Europljana. Mora se vratiti u Rusiju, gdje su mu ostali prijatelji i gdje osjeća da treba sebi, svojim knjigama, idejama (njegove ideje su sve povezane s teorijom proze). Tada je ova knjiga uređena na sljedeći način: pisma autora od Aleja i pisma od Alije do autora, a napisao ih je sam. Ala zabranjuje pisanje o ljubavi. Piše o književnosti, o ruskim piscima u egzilu, o nemogućnosti življenja u Berlinu i još mnogo toga. Ispada zanimljivo.
Ruski pisac Aleksej Mihajlovič Remizov izumio je Veliki majmunski red prema vrsti masonske lože. U Berlinu je živio otprilike kao što bi ovdje živio i kralj majmuna Asyk.
Ruski pisac Andrei Bely, s kojim je autor više puta pogrešno mijenjao prigušivač, po učinku svojih govora nije bio inferioran stvarnom šamanu.
Ruski umjetnik Ivan Puni puno je radio u Berlinu. U Rusiji je također bio vrlo zaposlen poslom i nije odmah primijetio revoluciju.
Ruski umjetnik Marc Chagall ne pripada kulturnom svijetu, ali baš onako kako je najbolje slikao u svom Vitebsku, slika najbolje od svega u Europi.
Ruski pisac Ilya Erenburg stalno puši lulu, ali još uvijek se ne zna je li dobar pisac.
Ruski filolog Roman Jacobson odlikuje se činjenicom da nosi uske hlače, ima crvenu kosu i može živjeti u Europi.
Ruski filolog Pyotr Bogatyryov, naprotiv, ne može živjeti u Europi i, kako bi nekako preživio, mora se smjestiti u koncentracioni logor za ruske kozake koji čekaju povratak u Rusiju. U Berlinu je objavljeno nekoliko novina za Ruse, ali nijedna nije za majmun u zoološkom vrtu, a nedostaje joj i zavičaj. Na kraju bi ga autor mogao preuzeti na sebe.
Napisavši dvadeset i dva pisma (osamnaest Ale i četiri od Alije), autor shvaća da je njegova situacija u svakom pogledu beznadna, obraća se posljednjem, dvadeset trećem pismu All-Ruskom Središnjem izvršnom odboru i traži dozvolu za povratak. Istovremeno se podsjeća da su jednom prilikom zauzimanja Erzuruma svi koji su se predali zaklani. A to se sada čini pogrešno.