(302 riječi) Jedan od najpoznatijih nereda u ruskoj povijesti bio je pugačevski ustanak, koji se dogodio 1773.-1775. Emelyan Pugachev postao je doslovno simbol vremena, heroj koji se borio za prava naroda. I mnogi autori koristili su ovaj događaj kao osnovu svojih radova. Iako je svaki pisac imao svoje stajalište o tome što se događalo u 18. stoljeću.
KAO. Puškin je stvorio sliku Pugačeva u svom romanu "Kapetanova kći". Kozaka je opisao kao prilično hrabrog i očajnog čovjeka, punog kontradikcije. Okrutna je, ali samilost mu nije strana i on pomaže protagonistu u djelu. Autor pokušava stvari sagledati objektivno, uzimajući u obzir stvarne činjenice, uranjajući u prošlost kako bi shvatio je li potrebna ta pobuna? Sve opisuje pouzdanom jasnoćom, otvarajući krvavu zavjesu tijekom tog povijesnog razdoblja. I na kraju priznaje da, iako je značaj ove manifestacije narodne volje bio velik, ipak je nemoguće opravdati ono što se dogodilo. Ta pobuna bila je besmislena, osuđena na unaprijed poraz, donoseći u zemlju samo tiraniju i smrt.
Ako govorimo o Yeseninu, onda u svojoj tragediji "Pugachev" stvara sasvim drugačiju sliku vođe ustanka. Također mu pokazuje hrabru i odlučnu osobu koja vjeruje u svoja uvjerenja. Međutim, on ga romantizira, obdaruje suptilnom dušom i željeznim temeljima za seljački rat. Ne postoji povijesna točnost, autor ne postavlja cilj pokazati okrutnost koju su počinili Pugačev i njegovi pristaše. Opravdava pobunjenika, pokazujući svoju nevjerojatnu želju za promjenom postojećeg sustava. A Yesenin mu psihički dopušta da napravi neke žrtve kako bi postigao željeno. Junak postaje simbol tragedije i frustriranih dostignuća, čovjek koji se namjerno žrtvuje.
Dakle, oba autora prepoznaju zasluge Pugačeva, ali Puškin zajedno s njima pokazuje slabe osobine vođe, zaključujući kako njegova tiranija u pravdi nije bolno nadmašila apsolutnu monarhiju Katarine Druge, protiv čega su obični ljudi išli protiv. Ali Jeseninova slika nije ni osoba, već simbol ljutnje, istine i snage ruskog naroda.