(362 riječi) A.S. Pushkin se u svom radu dotaknuo mnogih tema, ali, po mom mišljenju, prije svega, on je pravi majstor poezije posvećen ljubavi prema ženi. Razmotrimo značajke ovog pravca njegove poezije kako bismo utvrdili jedinstvene i inovativne značajke stila Aleksandra Sergejeviča.
Tema ljubavi prati Pushkina od malih nogu do kraja njegovih dana, možemo reći da je ljubav postala uzrokom njegove smrti (smrtna rana u duelu s Dantesom zbog ljubomore). Vrlo je svestran: u mladosti - bio je uzdignut do Apsolutnog. Savršeno, senzualno i prodorno u dubinu duše. I u zrelijoj je dobi ona prolazna, tužna, ne tako sjajna, ali svejedno svijetli osjećaj za pjesnika.
Najupečatljiviji spomenici ljubavi ličkog razdoblja su pjesme "Ljepotica koja je pušila duhan", "Razlog i ljubav", "Prema Nataliji". Ljubavni stihovi ovdje su zabavni i neozbiljni, više zabave nego ozbiljni osjećaji. Iz posljednjih vrlo lijepih redaka o zvuku prvog osjećaja:
Kao da se smiješ zlom Amuru
Napisao sam karikaturu
Na milostiv ženski rod;
Ali uzalud sam se smijao
Napokon je dobio sebe
Jao, jao! ti si lud.
Sredinom 1820-ih, Puškin je polirao jezik i ponovno promišljao ljubav. U tom razdoblju idealizirao ju je u svojim pjesmama i stvorio takva remek djela poput „Madona“, „Ispovijed“, „K ***“:
Sjećam se prekrasnog trenutka:
Pojavio si se preda mnom
Poput prolazne vizije
Poput genija čiste ljepote.
Ljubav ovdje stječe životinjsku snagu koja se može uzdići do neba.
U zrelosti pjesnik u životu više ne izvire ljubav do određenog božanskog stupnja, možemo zaključiti iz njegovih pisama. Za njega je ona prilično jednostavna i prirodna, jer je on već oženjen i sretan je otac nekoliko djece. Ali u tekstovima još uvijek možete vidjeti euforiju lijepog i izvanzemaljskog osjećaja. Ovdje se više daje prednost sjećanjima, laganom izmaglici prošlosti. Ako u svakodnevnom životu za autora ljubav nije nešto posebno, onda je poezija bila dužna popraviti je, čemu je pjesnik posvetio svoje napore. Primjer za to je pjesma "Volio sam te", gdje lirski junak odabranici priznaje anđeosku i poniznu ljubav, lišenu čak i nade za uzajamnost. U životu bi ga ljubomora nadvladala (svi se sjećamo da je i sam autor trpio te negativne emocije). No, unutar rime, on se uspinje iznad vreve običnih ljudskih odnosa.
Dakle, ljubavni stihovi A. Puškina bogati su svim raznolikostima ljubavi, koje je autor suptilno primijetio i odrazio.