(379 riječi) Koji su uzroci ljudske okrutnosti? To su pitanje postavili mnogi filozofi, autori novinarskih djela i fikcije. Osobno vjerujem da je glavni razlog vječna borba ljudi jedni s drugima. Budući da je najviša manifestacija okrutnosti, rat otkriva najgore osobine ljudske prirode. Razmotrite književne primjere kako biste provjerili ispravnost ovog gledišta.
Leo Tolstoj u epskom romanu "Rat i mir" opisao je rat kao epicentar i osnovni uzrok okrutnosti. Protagonisti djela prolaze kroz ogromne preokrete, postajući sudionici u neprijateljstvima. Najstrašnije promjene koje opažamo kod mladog princa Andreja Bolkonskog. Imajući neobično romantične ideje o bitkama punim herojstva i časti, susreće se s pravim licem rata - s bezobzirnom, gotovo životinjskom okrutnošću na bojnom polju. Uhvaćen na rubu smrti, princ se dramatično mijenja i nema gotovo ništa zajedničkog sa mladićem iz snova kojeg susrećemo na početku romana. Na primjer, ne može oprostiti Natašinu izdaju izražavajući svoju nepopustljivost u razgovoru s Pierreom. Bezukhov moli svog prijatelja da ne bude previše strog, ali junak više nije sposoban za milost: otrovan je ratom. Stoga autor završava svoj život, nagovještavajući da Andrei više neće moći graditi sretnu obitelj. Osoba koja je barem jednom bila na bojnom polju više se ne može izliječiti od bezvjernosti.
Slični primjeri mogu se naći u stranoj prozi. Ernest Hammingway, sudjelujući u Prvom svjetskom ratu, iza sebe je ostavio jedan od najvećih spomenika svjetske književnosti - roman "Zbogom oružje!". Glavni junak djela, američki časnik Frederick Henry, zaposlenik sanitarne jedinice, doživljava ozbiljnost rata, svjedoči strašnim događajima. Zaljubio se u medicinsku sestru Katherine, a nakon što je napustio vojsku preselio se u Švicarsku sa svojim ljubavnikom. Na putu do tamo presječe ih neumoljiva sudbina: Henryu prijeti smaknuće, a svugdje kad je osjetio potjeru, kao da bjegunac odlazi u lov. Čak i civili postaju otvrdnuti i negiraju jedni druge, ne štedeći ni one na koje osuđuju smrt. Rat i njegova surovost izluduju izmučeno društvo, spremno rastrgati bilo koju, pa i nevinu osobu.
Djela navedena kao primjer karakteristična su po tome što su ih napisali neposredni sudionici u ratovima, koji su vidjeli njihove posljedice. Nisu samo vojnici postali otvrdnuti, borba je dugo otrovala čitave narode, čitave generacije ljudi svojim otrovnim krvavim sokom. Čini nam se samo da se rat ne tiče nas ako je u nekoj drugoj zemlji. Ona prodire u našu svijest kroz medije i uči nas razmišljati o neizbježnosti nasilja. Takav svjetonazor prije ili kasnije dovodi osobu do njegove male ili velike surovosti.
Bogati tata, jadni tata
