(329 riječi) U romanu "Eugene Onegin" otvoreno finale. Tatyana odbija odnose s Oneginom. Ostaje očajan. Čitatelju je otprilike jasno kako će se ispoljiti život heroine, ali potpuno je nejasno što će se dalje dogoditi s Eugeneom. Postoje različita stajališta o značenju otvorenog finala.
Prvo, u kritici su izražena mišljenja da su cenzurne prepreke spriječile autora da završi crtu glavnog junaka. Puškin je, kao što znate, napisao 9. i 10. poglavlje romana, koji je govorio o Oneginovom putovanju i ulasku u krug decembrista. Ta su poglavlja izrazila previše slobodoumne ideje koje cenzura nije mogla propustiti. Drugo, mnogi se recenzenti slažu da autor namjerno nije nastavio priču o Oneginu. Za to mogu biti razni razlozi. Možda je pjesnik u otvorenom finalu želio pokazati da je za junaka sve gotovo. Ljubav prema junakinji bila mu je jedina prilika da se ponovno rodi i živi za stvarno, a Tatjanino odbijanje znači duhovnu Eugeinovu smrt, tako da nije važno koji će mu se događaji sljedeći dogoditi, jer oni još uvijek ništa neće promijeniti.
Moguće je i da Tatjanino odbijanje još nije kraj Oneginova života, već početak nove faze. Pushkin je bio zagovornik ideje varijabilnosti sudbine. Na primjer, na kraju poglavlja je napisao da se Lenskyjev život mogao razvijati na različite načine, ali tada se isti princip primjenjuje i na Onegin. Doista može ući u krug decembrista jer je razmišljao o praznom i besmislenom životu svjetlosti. Mogao je ići protiv javnog mnijenja kad je proveo reformu u svom selu. Takav je put moguć, ali nije potreban, jer je Onegin još uvijek previše sebičan da bi se borio za društvene ideale. Heroj može, na primjer, otići na Kavkaz, kao što su mnogi njegovi suvremenici glumili, razočarani u životu. Moguće je i da će se Onegin opet zatvoriti i živjeti svoj život, baš kao i njegov ujak, koji je "pogledao kroz prozor i smrskao muhe". Mogući su i drugi načini, budući da lik junaka ima razne sklonosti.
Otvoreno finale nudi nam, čitatelje, priliku za samostalno stvaralaštvo: svatko od nas predstavit će i shvatiti što se dogodilo s Jevgenijem Oneginom, kao što su to radili Puškinovi suvremenici.
Bogati tata, jadni tata
