U selu, gdje Čarkezi navečer sjede na pragovima i razgovaraju o svojim bitkama, pojavljuje se konjanik koji vuče ruskog zarobljenika na lasu, koji izgleda mrtav od rana. No u podne se zarobljenik probudi, prisjeti se da je s njim, tamo gdje je, i otkrio okove na nogama. On je rob!

Svoj san leti u Rusiju, gdje je proveo svoju mladost i koju je ostavio na slobodi. Sanjao je da je pronađe na Kavkazu i stekao je ropstvo. Sada želi samo smrt.

Noću, kad se aul smirio, mladi Čerkezijac dolazi do zarobljenika i donosi mu cool koumis da ugasi žeđ. Sluškinja dugo sjedi sa zarobljenikom, plače i nema priliku razgovarati o svojim osjećajima.

Mnogo dana zaredom zatočeni zarobljenik pase krdo u planinama, a svake večeri na njega dođe jedna cirkuska žena, donese koumis, vino, med i proso, dijeli mu obrok i pjeva pjesme s planina, podučava zatočenika svom materinjem jeziku. Zaljubila se u zarobljenika svojom prvom ljubavlju, ali on nije bio u mogućnosti uzvratiti, bojeći se da uznemiri san zaboravljene ljubavi.

Postupno se zatočenik naviknuo na dosadan život, rastopivši u njegovoj duši čežnju. Oči su mu se u ledenom obruju zabavile veličanstvene planine Kavkaza i Elbrusa. Često je pronalazio posebnu radost u oluji koja je bjesnila planinskim padinama, ne dosežući visine na kojima je bila.

Njegovu pažnju privlače običaji i običaji gorjanika, sviđa mu se jednostavnost njihovog života, gostoljubivost i milina. Mogao je satima gledati kako Čarkezi idu na konju, navikavajući se na rat; svidjelo im se njihovo odijelo i oružje koje krasi Čarkezaca, te konji, koji su glavno bogatstvo cirkuskih ratnika. Divi se vojnoj vještini Čarkezana i njihovoj nevjerojatnoj raciji po kozačkim selima. U svojim kućama, u blizini ognjišta, Čarkezi su gostoljubivi i dočekuju umorne putnike, uhvaćene u planinama noću ili u lošem vremenu.

Zarobljenik također promatra ratne igre čečenskih mladića, divi se njihovom duhu i snazi, čak ga nije neugodno ni njihova krvava zabava kad u jeku igre sijeku glave robova. Iskusivši vojne užitke, gledajući ih u oči smrti, on skriva pokrete svoga srca od Crkveista i zadivljava ih bezbrižnom hrabrošću i ravnodušnošću. Čarkezi su čak ponosni na njih kao na svoj plijen.

Zaljubljena crkvska žena, koja je prepoznala ekstazu srca, uvjerava zatočenika da zaboravi svoju domovinu i slobodu. Spremna je prezirati volju svog oca i brata, koji je žele prodati nevoljenima u drugom selu, uvjeriti ih ili izvršiti samoubojstvo. Voli samo zatočenika. Ali njezine riječi i naklonost ne probljuju duše zarobljenika. Prepušta se sjećanjima i jednom, plačući, otvori joj dušu, on moli crkvenu ženu da ga zaboravi, koja je postala žrtva strasti koja ga je lišila bijesa i želja. Žali kako ju je prepoznao tako kasno, kad nema nade i sna, a on nije u stanju odgovoriti na njenu ljubav, duša mu je hladna i neosjetljiva, a u njoj živi i druga slika, uvijek slatka, ali nedostižna.

Odgovarajući na ispovijesti zarobljenika, Čarkežanka mu zamjera i kaže da je mogao barem iz sažaljenja prevariti njezino neiskustvo. Ona ga moli da se upušta u njene duševne muke. Zarobljenik joj odgovara da su njihove sudbine slične, da i on nije poznavao uzajamnost u ljubavi i trpio u usamljenosti. U zoru, tužni i tihi, oni se razdvajaju, a od tada nadalje zatočenik provodi vrijeme sam u svojim snovima o slobodi.

Jednog dana čuje zvuk i vidi kako Čarkezi kreću u napad. U aulu ostaju samo žene, djeca i starci. Zarobljeni sanja o bijegu, ali težak lanac i duboka rijeka nepremostive su prepreke. A kad se smračilo, prišla je zatvoreniku, držeći u rukama pilu i bodež. Sama presiječe lanac. Uzbuđeni mladić nudi joj da pobjegne s njim, ali ga Cirkavka odbije, znajući da on voli drugog. Ona se oprosti od njega, a zatočenik potrči u rijeku i pliva na suprotnu obalu. Iznenada čuje iza sebe zvuk valova i daleki stenjanje. Kad je stigao na kopno, okrene se i ne gleda crkvenu ženu na lijevoj obali.

Zarobljenik razumije što je značilo ovaj pljusak i stenjanje. S oproštajnim očima gleda na napušteno selo, na polje gdje je ispalo stado, i odlazi tamo gdje ruski bajoneti pljuju i napredni kozaci tuču.