Ljudi nikada ne bi mogli koegzistirati da nema moralnih veza koje bi objedinjavale najrazličitije predstavnike ljudskog roda. Istu je ideju na svoj način izrazio i pisac F.M. Dostojevskog, govoreći o stvaralačkim načelima na kojima počiva socijalni sustav. Slažem se s njim, budući da je moral osnova ljudskog društva. Svi još uvijek živimo u svijetu samo zbog njegovog ljekovitog učinka na umove.
Često ljude ujedinjuje opasnost koja visi nad svojom domovinom. Ako ljudi štite svoje domove, rodbinu i prijatelje, tada su spremni svladati gotovo nemoguće poraziti neprijatelja. Ova „popularna misao“ ogleda se u epskom romanu L.N. Tolstoj "Rat i mir." Zašto sudjelovanje ruskih vojnika u anti-francuskim koalicijama nije dovelo ni do čega? Sve je jednostavno - daleka Europa i njezina sudbina su ravnodušni prema našim sunarodnjacima. Druga stvar je kada je neprijatelj došao u vašu zemlju, gdje su šume, polja, rijeke, poznate iz djetinjstva, i uništavaju sve to! Sudbonosna Borodino bitka okupila je sve snage vojske. Voljeni Tolstojevi junaci (Andrei Bolkonsky, Pierre Bezukhov), bliski ljudima, osjećaju značaj događaja i sudjeluju u njemu, dajući mu svu snagu. Vojnici čak napuštaju prednjih sto grama, jer "takav dan". Pobjeda je općenarodna stvar, zbog čega se i dogodila. I ako nije postojala moralna kvaliteta u srcima ljudi - patriotizam? Ne bi išli u rat za Rusiju, a sada ne bi bilo ni naše zemlje, ni našeg društva. Odnosno, to je ruski narod iz stoljeća u stoljeće izgrađen po moralnim načelima.
Okrenimo se priči N.V. Gogol "Taras Bulba". Svi se sjećaju djela najmlađeg sina Tarasa Bulbe - Andrije. Mladić je izdao svoju domovinu zbog ljubavi prema poljskom panelu. Odlučio se odlučiti i odlučio je zaboraviti na oca i brata vodeći računa samo o vlastitom blagostanju. Njegova se izdaja ne može opravdati čak ni ljubavlju. Možda će se nekome činiti nepošteno da je Andriju ubio njegov vlastiti otac. Ali ponosni i odlučni Taras Bulba inače ne bi mogao podnijeti takvu sramotu, jer je svu snagu uložio u stvaranje kozačkog naroda, koji ima nepokolebljive moralne temelje: prijateljstvo, domoljublje, hrabrost, čast. Njegov je sin sve to gazio, bacajući sumnju na moralnu ispravnost Kozaka. Ostali su mogli oklijevati u svojim stavovima. Poglavica to nije mogao dopustiti, jer za Tarasa moralni principi nisu prazna fraza. Radi duha svih svojih drugova u duhu, on ubija krv srodnika kako bi dokazao svojim sljedbenicima ispravnost i nepromjenljivost moralnih temelja kozaka.
Stoga je Dostojevski želio reći da je postojanje društva nemoguće bez moralnih temelja: domoljublja, časti, savjesti itd. Oni su oni koji ujedinjuju ljude u jednu cjelinu, u silu koja može stvoriti povijest.
