Izvornik ovog djela pročita se u samo 8 minuta. Preporučujemo čitanje bez skraćenica, toliko zanimljivo.
"Vanka Žukov, devetogodišnjak koji je prije tri mjeseca poslan na studije Alakhinove studije, nije otišao u krevet na božićnu noć." Napisao je pismo svom djedu Konstantinu Makariču. Vanka je siroče. Razmišlja o svom djedu - 65-godišnjem „mršavom i žustrom starcu s veselim licem i uvijek pijanim očima“, koji služi kao čuvar gospode Zhikharev. Poslijepodne djed spava ili se šali s kuharima, a noću kuca u klamericu. Djed ima dva psa - Kashtanka i Loacha.
Vanka piše domišljatim djetinjastim jezikom o tome koliko mu je teško kod obućara i moli djed da ga pokupi. „I u tjednu mi je ljubavnica rekla da očistim haringu, a ja sam krenula s repa, a ona je uzela haringu i s licem me počela udarati u kriglu. Dragi djede, odvedi me odavde, inače ću umrijeti. Natrljat ću vam duhan, i ako ništa drugo, nasjeckajte me kao Sidorovu kozu. " Vanka bi voljela pješice otrčati do sela, "da nema čizama, bojim se mraza." O Moskvi piše: "I Moskva je veliki grad. Sve kuće domaćina i konja su mnoge, ali nema ovaca i psi nisu zli. "
Dok piše pismo, Vanka je neprestano ometa, u sjećanju mu se pojavljuju razne slike života na selu. Sjeća se kako su on i njegov djed prije božića išli u šumu zbog gospode. „Bilo je zabavno vrijeme! I djed je kukao, a mraz je zakucao, i gledajući ih, Vanka je kucala. " Sjeća se mlade dame Olge Ignatyvne, kojoj je Vankinova majka Pelageya, kad je bila živa, služila kao sluškinja. Olga Ignatyevna hranila je Vanka lizalicama, a od ničega se nije bavila, naučila ga je čitati, pisati, brojati do sto, pa čak i plesati kvadratni ples. Kad je Pelagia umro, siročad Vanka poslana je u narodnu kuhinju svom djedu, a iz kuhinje u Moskvu k cipelaru Alahinu. "Dragi djede, a kad gospoda imaju božićno drvce s darovima, ponesite mi pozlaćeni orah ... kod mlade dame Olge Ignatievne za Vanka.
Sažali me nesretno siroče, inače će me svi napaliti i želim jesti strast. I ne dajem harmoniju nikome. Ostajem tvoj unuk Ivan Žukov, dragi djede, dođi. " Vanka je pismo stavila u kovertu i napisala adresu: "u djedovo selo". Potom je iscrpio sebe, pomislio i dodao: "Konstantinu Makariču." Zadovoljna, Vanka je "otrčala do prvog poštanskog sandučića i stavila dragocjeno pismo u utor ... Zatečena slatkim nadama, sat vremena kasnije spavala je zdravo ... Sanjala je peć. Djed sjedi na štednjaku, bosih nogu zavijajući i čitateljima čita pismo ... Lovač obilazi štednjak i zavrti repom "...