(290 riječi) Mihail Šolokhov, opisujući Drugi svjetski rat, nije se usredotočio na velike bitke i bitke, već na jednostavnu ljudsku tugu koju svaka bitka nosi sa sobom. Stoga se u svom djelu vojna tema izražava gubicima koje je pretrpio jedan ratnik. Ipak, u njegovom strpljivom otporu neprijatelju, u njegovoj izdržljivosti i tuzi, očituje se slika cijelog sovjetskog naroda, potlačenog borbom ne za život, već za smrt.
Priča M. A. Sholokhova "Sudbina čovjeka" djelo je o čovjeku koji je zbog rata izgubio čitavu obitelj. Glavni lik, Andrej Sokolov, živio je u Voronežu sa suprugom Irinom i troje djece: sina i dvije kćeri. Kasnije je otišao na frontu, a supruga mu je već predviđala da se više neće sresti. I tako se dogodilo. Granata je pogodila kuću, a Irina i njezine kćeri umrle su. Ostao je samo sin, koji je u to vrijeme bio odsutan. Međutim, nekoliko godina kasnije umro je od njemačkog snajperskog metaka. Kasnije je Andrei usvojio dječaka Vanyushku, koji je poput njega ostao bez obitelji. Tako je čovjek uljepšao ne samo život djeteta, već i njegov vlastiti.
Andrei Sokolov govorio je i o tome kako su ga zarobili Nijemci, o neuspješnom pokušaju bijega, o tome kako ga čudom nije pogubio, jer je na komandanta Muellerovog logora ostavio pozitivan dojam. Čovjek se pokazao kao heroj za okupatore, pa su morali poštovati njega i rusku naciju. Odbio je ponižavati se, uzimajući dojake od neprijatelja. Vojnik je trpio glad i bio je uporan jer se nije želio suočiti s prljavštinom.
M. Sholokhov prikazuje Andreja Sokolova kao tipičnog predstavnika ruske nacije. U borbi je pokazao hrabrost, hrabrost, snagu volje i samopoštovanje. Međutim, Andrew je, kao i mnogi drugi, bio duboko nesretan. Rat ga je opljačkao svega najdragocjenijeg. Ali čovjek nije odustao. Preživio je i pronašao novi smisao u životu - dijete koje je trebalo njegu svog oca.