Vjerujem da izvanredna osobnost može promijeniti društvo, budući da su oni vođe taj koji upravljaju njime i usmjeravaju njegov razvoj. Jedna je osoba više organizirana od gomile, može planirati i djelovati prema planu, ali udruživanje ljudi u pravilu se raspada na odvojene dijelove i rastrgano je od sumnje, kontradikcije i oklijevanja. Moju ideju potvrđuju mnogi primjeri iz literature.
U Gorkyjevoj priči "Starica Izergil", junak je vodio ljude, spašavajući ga iz destruktivnih šumskih gustina i močvara. Ove ljude su okrutni neprijatelji protjerali iz svojih zemalja, a sada su vegetirali u zemljama u kojima nisu mogli normalno postojati. Bili su umorni i već razočarani u svemu, ali tada je Danko intervenirao i ulivao im nadu. Pleme je počelo lutati šumom, ali na kraju je izgubilo vjeru u vođu. Međutim, unatoč prigovaranjima i mrmljanju gomile, vođa ju je uspio izvesti na otvoreno mjesto, na svjetlo, žrtvujući svoj život. Simbolično vadi goruće srce iz prsa i osvjetljava mu put do slobode. Promijenio je sudbinu svoje zajednice, njegovo ime ovekovito u legendu.
U Gorkyjevoj predstavi "Na dnu" stanovnici skloništa potpuno su izgubili vjeru u sebe. Pali su i fizički i psihički. Nemaju snage ići dalje i nekako promijeniti svoj život. To je bilo prije dolaska Luke. Propovjednik je došao u podrum u Kitajskom gradu i počeo tješiti zatvorenike siromaštvom i porokom. Suosjeća s smrtno bolesnom Anom, nadahnjuje očajnog glumca, predviđa svijetlu budućnost za Vaska Pepla i njegovu izabranicu. Ljudi se mijenjaju na bolje pred našim očima, jer im, odmetnici, nije nedostajala samo podrška i pažnja društva, reagirajući na njihove pozive ravnodušno. Luka im je pružio tu podršku i počeli su razmišljati o tome kako poboljšati svoj život. Dakle, jedna je osoba mogla barem nakratko promijeniti marginalno društvo skloništa.
Dakle, snažna volja jedne osobe dovoljna je da promijeni društvo, učini ga boljim i ljubaznijim. Vođa može ljude voditi i postavljati im prave moralne smjernice koje će im pomoći da pronađu svijetlu budućnost.