Bogati stariji trgovac Liu Tsong-shan pati: nema sina. Tu su kći i zet Zhang, tu je siroče nećak Yin-sun, ali supruga ga ne podnosi i prisiljava muža da protjera mladića, a on je prisiljen živjeti u kolibi gotovo bez sredstava za život. Tu je i sudužnik Xiao-mei, koji očekuje dijete od trgovca. Umorni od domaćih svađa i bojeći se da će ga bogatstvo (stečeno ne uvijek pošteno) lišiti njegove posljednje nade da će pronaći nasljednika, spalio je sve primitke dužnika i otišao u jedno od svojih imanja. Prije odlaska naređuje svojoj ženi da čuva zakladu.

Zhang i njegova supruga, bojeći se da će im rođenje dječaka kao konkubine oduzeti nasljedstvo, odluče ukloniti Xiao-mei, govoreći trgovkinji da je pobjegla. Stara Liu s vijestima ide svom mužu. Dugo ne vjeruje, ali vjerujući, postaje očajan. Naređuje da se svi siromašni pozovu u hram, a svaki obdaren novcem.

Trgovac, nastavljajući se pokajati za prošle grijehe, promatra kako zet daje siromašnima. Prvi su došli Da Du Tzu i Liu Tszyu-er sa sinom. Borbeći se nad raskolom odlaze. Tada dolazi potpuno osiromašeno Yin-sunce. Trgovka ga opet ismijava. Umorna od svega toga, Liu daje zetu ključeve kuće i nećaku daje novac tako da gleda rođene grobove.

Na dan sjećanja na pokojnika, Zhang i njegova supruga odlaze u grobove, prvenstveno obitelji Zhang. Yin-Sun se u međuvremenu brine za grobove Liu. Starci dolaze. Postepeno, stari Liu počinje shvaćati da je kći, za razliku od svog nećaka, sada nepoznanica obitelji Liu. Kad kći i zet napokon stignu, ona sama uzima ključeve od njih i daje im Yin-sun.

Potrebne su tri godine. Na rođendan svoga oca kćer donosi Xiao-mei sa svojim malim sinom - ispada da ih je sakrila na farmi. Sada je Liu sretna: ima nasljednika i mir u obitelji je vraćen.