Poznati pisac Vadim Nikitin leti na poziv u Hamburg na poziv frau Herbert i prepoznaje u njoj djevojku koju je volio tijekom rata ...
Na drugoj strani
47-godišnji poznati pisac Vadim Nikitin i njegov prijatelj Platon Samsonov, također pisac, ali manje popularan, odletjeli su u Njemačku na poziv Frau Herbert, ljubiteljice Nikitinovog talenta. Pozvala ga je na sastanak njemačkog književnog kruga radi razmjene mišljenja o modernoj kulturi i raspravama na temu "Pisac i moderna civilizacija". Vadim je uzeo Samsonova sa sobom kao prevoditelja, jer ni sam nije dobro govorio njemački. U avionu su razgovarali o posljednjem pismu Frau Herbert u kojem se divio Nikitinovom talentu i uspoređivao ga s velikim ruskim piscima. Samsonov se bojao da njegov voljeni prijatelj neće biti pokvaren ovom slavom.
Gospođa Herbert sama ih je dočekala u zračnoj luci. Ona nije onakva kakvom su je zamišljali. Vitka, elegantna, bogata žena, u Mercedesu koji je u to vrijeme bio najelegantniji, dočekao ih je vrlo toplo, odveo ih u hotel i pozvao na doručak. Na pitanje je li Nikitin ikad bio u Njemačkoj, odgovorio je da je u četrdeset petici opkolio mali grad. Nakon doručka prijatelji su otišli u šetnju Hamburgom. Ispitali smo spomenik ubijenima u Drugom svjetskom ratu, zatim stigli do ulice Reeperbahn, gdje su bezuspješno posjetili jednu trpezu, gledali francuski pornić i jedva se borili s prostitutkama u prilogu. Imali su sreću što su pogriješili za Britance, inače bi ih sigurno u cijelosti primili od stražara.
Nikitin se prisjetio svog prvog honorara od tri tisuće rubalja, koji je proveo u kafanama s pjesnikom Vikhrovom, upao je u svađu s mladićima na vratima i bacio se u policiju jer je navodno i sam započeo tu borbu. Od novca je ostalo samo sedam stotina rubalja, što nije bilo dovoljno ni za plaćanje stana.
U posjeti Madam Herbert Nikitin i Samsonov sastali su se s novinarkom, glavnim urednikom izdavačke kuće Weber Dietzmanom, izdavačem Weberom i njegovom suprugom, poznatom pjevačicom Lotom Tittel. Razgovarali su o politici, o trenutnim odnosima Njemačke i Rusije. Razgovarali su o proteklom ratu, kako je to utjecalo na razvoj Njemačke, kako su ruski vojnici silovali Nijemce i zaključili da nacizam nije svojstven samo Nijemcima. Tittel se rugao Hitlerovoj politici i tvrdio da je osramotio njemačku naciju. Gospodin Weber ispričao je kako je otišao u koncentracioni logor i kako su ih Amerikanci oslobodili. Ali ubrzo je njihov razgovor završio i svi su krenuli kući.
Samsonov je otišao u hotel, a gospođa Herbert je zamolila Nikitina da ostane. Pokazala je Nikitin svoj stari album na kojem je bila fotografija mlade djevojke na pozadini seoske kuće. "Naučit ćeš?" Pitala je. A Nikitin se prisjetio da je prije 26 godina u svibnju 1945. njegova baterija bila smještena u ovoj kući u Königsdorfu, te da je ta djevojka, a sada Madame Herbert, njegova ljubavnica.
Ludilo
2. svibnja 1945. Berlin je bio napola okupiran od strane ruskih trupa. Njemačka se povlačila. Baterija, kojom je Nikitin zapovijedao vodom, zauzela je Könogsdorf. Nakon teške bitke, svi su spavali, Nikitin je također kopao u krevetu, nije dobivena naredba. Stariji poručnik Granautov bio je u bolnici. Vojnici su uživali u lijepom osjećaju približavanja Pobjedi. Narednik Mezhenin ušao je u sobu do Nikitina, širokog ramena, pomalo plahovitog, tridesetogodišnjaka, samopouzdanog muškarca. U blizini je pronašao uništen njemački automobil, a u njemu sef s novcem i satom. Neke je stvari uspio odnijeti, ostalo je sakrio.
Meženin je pokazao Nikitinu torbu s satovima i paketima novca, pitao ih mogu li išta vrijediti. Nikitin je odgovorio da je sat jeftin i savjetovao je Mezhenin da ih da vojnicima i izbaci novac. Mezhenin je odbio.
Nikitin se spušta na doručak. Meženin je vojnicima rekao o nalazu, počeli su odlučivati što će s njim. Nikitin je naredio Meženinu da vojnicima da stražu i predaju mu novac. Meženin je poslušao. Poručnik Knyazko, zapovjednik susjednog voda, prišao im je i donio njemačku mačku, koju je Ushatikov, najmlađi vojnik, počeo hraniti kašom. Knjazhko i Nikitin otišli su u šetnju u mali gradić, naišli na pijanog Nijemca koji je tvrdio da su svi Rusi dobri i da je ruska votka još bolja.
Vratili smo se kući uvečer. Tamo su zapovjednik bataljona Granaturov i Galya, časnik medicinskog bataljona, igrali karte. Pokazalo se da je Galya zaljubljena u Knyazhko-u, a Knyazhko zbog svoje inteligencije ne može uzvratiti. Istodobno, Galya se brine za Granaute, to rade otvoreno, tako da će Knyazhko primijetiti. Ubrzo je Galya odlučila otići, Granautov se ponudio da je vodi, ali Knyazhko je rekao da to nije potrebno. Galya odbija njegovu ponudu. Galya je do vrata vodila Nikitin, požalila mu je da je Knyazko ignorira, ali ona ga i dalje voli.
Kad se Nikitin vratio, osjećao je nelagodu zbog tišine koja je došla i naredio je Meženinu da provjeri kako je straža tamo. Mezhenina nije bilo dugo, a onda je na drugom katu u Nikitinovoj sobi čuo buku. Ušavši u svoju sobu, ugledao je da će Meženin silovati mladu crvenokosu Nijemkinju. Nikitin je naredio da ostave Nijemca samog. Meženin je odbio, a onda je Nikitin zaprijetio da će ga ustrijeliti.
Njemica Emma odvedena je u prizemlje, u dnevnu sobu. Tamo je stražar doveo mladića, starog oko petnaest godina, pun u naočalama. Granautov je naredio Knyazhko da ga ispita. Nijemac je plakao i zamolio Kurta da ispriča sve. Pokazalo se da su brat i sestra, došli su pokupiti svoje stvari i otići u Hamburg kod djeda. Kurt je pobjegao iz njemačkog partizanskog odreda. Ovaj odred sastojao se od istih dječaka kao i on. Zapovjednik odreda, kaplara, nedavno je ubio ranjenog dječaka kako ih ne bi dao. Granautov je htio mučiti dječaka kako bi rekao više, ali Knyazhko, stariji u rangu, naredio im je puštanje na slobodu. Granautov se morao složiti.
Ujutro se Nikitin probudio iz kucanja na vratima, Emma mu je donijela kavu. Počela ga je mučiti, pokušao je odbiti, ali Emma je inzistirala na njoj. Nikitin se prisjetio kako ga je prvi put imao s medicinskim službenikom Eugeneom. Nisu znali što je to, ali su poslušali poziv srca. Tada su Nijemci napali selo, oni su pobjegli, ali Zhenya je ranjena, a dva dana kasnije umrla je.
Ushatikov je donio Nikitinu vodu za brijanje, Emma je uspjela otići. Nakon nekog vremena Mezhenin je ušao u sobu rekavši da zna za Nikitinu vezu s Nijemcem i počeo mu prijetiti da će sve reći vlastima. Nikitin ga je podsjetio da je u Žitomiru Meženin odbio izvršiti Nikitinovu zapovijed, počinivši preljubu s dvije medicinske sestre iz medicinske jedinice.
Nakon doručka, dvije njemačke samohodne puške napale su njihovu jedinicu, odlučile su prihvatiti bitku. Knjazhko i Nikitin odveli su vojnike naprijed, ali oni su odbili ići. Mezhenin je rekao da bi vojnici mogli umrijeti zbog želje da Knjazhko nadoknadi svoju zbirku medalja. Nikitin mu je naredio da šuti i dostojanstveno krene u bitku. Nijemci su digli most, bilo je nemoguće nastaviti samohodne puške, Rusi su se povukli.
Ali tada je poručnik Perlin provalio u jedinicu sa zahtjevom da pomogne uklanjanju Nijemaca iz šumarstva. Princ se složio. Na putu su naišli na leš Nijemca, vrlo mladog, šesnaest godina. Približavajući se šumarstvu, pridružili su se bitci. Meženin je bacio dvije bombe u kuću, dogodila se eksplozija, praćena plačem. Knjazhko je pretpostavio da u kući nisu vojnici, ali mladići o kojima je Kurt govorio, uplašili su se i nisu znali što bi. Knjazhko je ostavio oružje, otišao u kuću i pozvao Nijemce da se predaju. Podigli su bijelu zastavu i zbog nje su ubili Knyazhko rafalnom puškomitraljezom. Troškom života poručnika Knjazhko, Rusi su uspjeli zauzeti šumarstvo i zarobiti njemačke dječake.
Pokazalo se da je njemački korporator ubio Knyazhko-a. Mezhenin je u naletu bijesa gađao, ali Knyazhko se nije mogao vratiti. Galya je neumoljivo urlala nad njegovim lešom. Navečer na komemoraciji, zagrijanu votkom, Nikitin je rekao da su svi krivi za Knjazkovu smrt, da je počinio hrabar i plemenit čin, a svi su bili kukavice, a onda je uzeo stvari Knjazhko, njegovo pismo Gala i ostavio u svoju sobu. Knjazhko je napisao Galeu da između njih ne može biti ništa, jer je ovo rat, a dvorci se ne mogu graditi u ratu.
Ujutro se Nikitin probudio u Emminom naručju. Između njih opet je došlo do ljubavne žurbe. Divili su se leptiru koji je letio prema njima i učio jedni druge novim nepoznatim riječima. Nakon nekog vremena, Ushatikov je rekao Nikitinu da ga je pozvao zapovjednik bataljona. Granautov je tražio pismo od Nikitina za Gali, koja je ovdje sjedila. Nikitin je rekao da ne zna ni za jedno pismo. Granautov je počeo prijetiti Nikitinu, koji će u štabu reći o njegovoj vezi s Nijemcem, o tome kako ju je gotovo silovao, a sada ima vezu s njom. Nikitin nije ništa odgovorio. Galya je bijesno naredila da se zatvore i rekla Granautovu da ga nikad ne voli, a s njim je imala odnose samo usprkos Knyazko-u.
Nikitin je zahtijevao od Meženina da dobrovoljno ode u sud. Mezhenin je bijesno bacio stolicu na njega, Nikitin ga je upucao. Nikitin je uhićen, Meženin je poslan u medicinsku jedinicu. Noću, kad je Nikitina čuvao Ushatikov, zamolio ga je da se sastane s Emmom. Upoznavši se, priznali su jedno drugom ljubav i proveli noć zajedno. Ujutro su se rastali. Granautov je pustio Nikitina iz pritvora da krene u posljednju bitku protiv Nijemaca. Nikitinu je prijetio samo deset dana za svoj zločin. Tijekom ove bitke, Mezhenin je preživio, ali je ubrzo umro pod vatrom u automobilu. Od četvero ljudi umro je sam.
Nostalgija
Duboko u noć Nikitin se vratio u hotel, ali nije mogao spavati, nazvao je Samsonov, došao je k njemu. Nikitin je razgovarao o onome što se dogodilo. Samsonov ga nije razumio. Tada ga je Nikitin poslao u krevet i sam otišao u krevet. Sutradan je Nikitin sudjelovao u raspravi u kojoj su se on i Dietzman svađali o pitanjima politike, umjetnosti i kako se Nijemci tretiraju u Rusiji sada. Razgovarali su o kultu ličnosti Staljina i Hitlera.
Nakon rasprave, cijela je tvrtka otišla na ulicu prostitutki, a zatim u konobu Merry Owl u vlasništvu bivšeg zarobljenika koncentracijskog logora. Ovdje su Herbert i Nikitin plesali i razgovarali. Ubrzo joj je pozlilo, te su odlučili otići na neko mirnije mjesto. U mirnom restoranu razgovarali su o životu nakon rata, o svojoj sudbini.
Nikitin je bio oženjen. Nedavno mu je umro sin. Herbert ima muža koji je umro, a njegova kćer živi u Kanadi. Priznala mu je da ga i dalje voli, za nju je on junak iz bajke, ruski leptir. Zatim su sjeli u auto, on joj je zagrijao ruke. U zračnoj luci bacila se na njegov vrat vičući njegovo ime, on ju je uvjeravao. U avionu je osjetio da mu srce loše boli, odlučio je da je od konjaka. Sjećanja su ga preplavila. Sjetio se kako mu je sin umro, kako je njegova supruga umalo izgubila razum, sjetio se kako je u šumi lovio za vjeverice, sjećao se obale iz djetinjstva, tako drage i daleke. Tada se osjećao vrlo loše, Samsonov je počeo žuriti, ali bilo je prekasno, otplovio je do daleke kućne obale.