Radnja se odvija u Švedskoj, u grofu, vlastelinstvu u kuhinji u noći Ivana Kupala, kada su, prema narodnoj tradiciji, svi klasni okviri privremeno poništeni među onima koji slave ovaj vjerski i čarobni praznik. Kristina, tridesetpetogodišnja kuharica, stoji kod štednjaka i priprema napitak za bolesnu ljubavnicu. Jean, tridesetogodišnji nogometaš u livreju, ulazi u kuhinju. Nije Francuz, već Šveđanin, ali zna govoriti francuski, jer je svojedobno radio u velikom švicarskom hotelu u Luzernu: iz ljubavi prema strancu, dodijelio mu je prvotno ime Jan.

Jean je upravo proizašao iz plesova koje su dvorišta i seljaci priređivali na gumnu: plesao je - s kim bi Christine razmišljala? - sa samom Julijom, grofovom kćeri! Očigledno je potpuno izgubila glavu: u suprotnom, čak i da nije Ivanu Kupala, ne bi plesala s nogom. U posljednje vrijeme čini se da se mlada dama uglavnom ne snalazi. Najvjerojatnije je to zbog raskida s njezinim zaručnikom. Sam Jean vidio je kako ga je Julia u štali natjerala da skoči preko biča poput malog psa. Upucala ga je dva puta, ali nije čekao treći - uzeo je bič iz nje, slomio olovku i bio takav! I danas isto. Zašto Freken Julia nije otišla sa svojim grofom kod rodbine i ostala sama kod kuće?

Julia ulazi u kuhinju. Je li pivo spremno za psa? Ah, evo Jean! Želi li opet plesati? Kristina se nema čega bojati: on, sigurno, neće pobijediti svoju zaručnicu!

Jean i Julia odlaze i nakon nekog vremena se vrate. Julia hvali lakiranu okretnost: prilično dobro pleše! Ali zašto je u bijesu? Danas je praznik. Neka obuče frock kaput! Sramežljiv je? Nogavac se ne bi trebao sramiti svoje ljubavnice! Syurtuk savršeno sjedi na njemu. Kako? Je li Jean razumije i govori francuski? O da, radio je u Švicarskoj. Ali dobro govori materinji jezik. Ide li Jean u kina? Ili čita knjige? Da, stekao je obrazovanje. Otac mu je radio kao glasnik kod tužitelja, a freken je vidio kao djevojčicu, iako tada nije obraćala pažnju na njega.

Pa neka joj kaže gdje i kada ju je vidio! Jean je njezin sluga i mora se pokoravati. Ovdje je užasno vruće u kuhinji, tako žedan.

Jean nudi Juliji pivo. Bi li pio s njom? Za njeno zdravlje? Je li stidljiv? Pa neka poljubi cipelu i stidljivost će proći! Ne ne! Nitko se ne usuđuje misliti loše o njima. Gospodarica i noga - ovo je nezamislivo! Osim toga, Christina je u kuhinji. Istina, zaspala je, moramo je probuditi.

Julia se probudi Christina, držeći prste za nos. Kuhinja u pola spavanja ustaje i odlazi u svoju sobu. Jean je ogorčen: ne možete se rugati spavanju! I Julia se slaže s njim. Zar ne bi trebali ići u vrt zbog jorgovana? Kako? Ne želi? Ne zamišlja li da bi se ona mogla zaljubiti u nogu? Doista se ponaša poput aristokrata - sa vlastitim manirima! Ali ona, Julia, uvijek se htjela spustiti u niže carstvo. Često sanja: stoji na visokom stupu i vrtoglavica je - osjeća da bi trebala biti dolje, na tlu, ali nedostaje joj duha da skoči, a kad sleti na zemlju, povlači se još dublje - pod zemlju! Zar Jean nije doživio nešto takvo?

Ne, Jean obično sanja da leži ispod visokog stabla u tamnoj šumi. Želi se popeti na vrh i odatle pogledati u daljinu osvijetljenu suncem. Ili razbiti ptičje gnijezdo sa zlatnim jajima. Penje se na deblo i ne može se popeti. Ali sigurno će se popeti na stablo - barem u snu.

Jean i Julia uspostavljaju ton povjerenja. Na trenutke, Julia otvoreno koketira sa slugom, istovremeno ga odgurnuvši. Jean joj tvrdoglavo ponavlja: ponaša se previše slobodno - njegov položaj ga obvezuje da se pokorava, ali neka Freken pamti: on je čovjek, a on ima svoj ponos. Jean govori Juliji kako ju je vidio kao dijete, probijajući se do staklenika: lutala je između ruža u bijelim svilenim čarapama, a on ju je krasno gledao iz gustine korovske trave. Sutradan je opet otišao da je pogleda - u crkvu, a zatim je iz očaja pomišljao na ponor koji ih je dijelio, odlučio umrijeti. Prisjećajući se koliko je opasno spavati pod grmljem jorgana, napunio je cvjetajuću grančicu škrinjom zob i otišao tamo u krevet. I sljedećeg jutra probudio se bolestan, ali još je preživio.

Jean i Julia čuju približavanje pjevanja po dvorištima - očito se kreću u kuhinju. Ni u kojem slučaju ne smijemo biti viđeni zajedno! Trebate se sakriti! Jean na koljenima moli Juliju: oni ne mogu u Christininu sobu, jedino što preostaje je on, Jean! Ali daje on svoju riječ da će postupiti oprezno? - značajno pita Freken.

Svečano odjevena dvorišta i seljaci ulaze u kuhinju, piju i plešu, ali nakon nekog vremena odlaze.

Jean i Julia se vraćaju. Oboje imaju jednu misao - moraju odmah otići! Ali gdje? U Švicarsku! - nudi Jean. Oni će tamo otvoriti prvoklasni hotel. Čeka ih nova priroda, novi jezici i za prazne snove i snove neće imati trenutka besposlenosti ili mira. Dan i noć zvono će zvoniti iznad ulaznih vrata, vlakovi će stvarati buku, omnibuzi će dolaziti i odlaziti, a zlato će se sipati u njihov stol.

Što je s Julijom? Što će Julia tamo? Ona će biti ljubavnica kuće i uređenje tvrtke ... Svojim manirom i iskustvom Jeana, njegovim znanjem u hotelijerstvu - uspjeh je zagarantiran! Ali treba li vam kapital? Julia će je dobiti - to će biti njen doprinos zajedničkoj stvari. Ali ona nema mogućnosti! Tada oni neće nikamo, a ona će ostati ovdje u grofovoj kući, njegova ljubavnica. Ali ona to neće učiniti! Ima ponos! Da li je Jean potpuno ne voli? O, kako ga ona sada mrzi, skitnicu i bestidnicu! Ali što je s njegovim pričama? Je li želio umrijeti zbog nje? Ništa slično. Jean je iz novina pročitao priču o škrinji sa zobom i jorgovanom. Dogodilo se to s dimnjačarom koji je odlučio počiniti samoubojstvo kad je osuđen da plati novac za uzdržavanje djeteta. Međutim, Julia ga voli, Jean, ne više nego on nju. Ustvari, mrzi muškarce, takve ih je odgojila njena majka, koja je cijeli život mučila grofove grobove. Ako Julia želi pobjeći, neka trči sama. I vrijedi li uopće trčati? Mučiti jedni druge do smrti? Ne, uživati ​​u životu dvije ili tri godine, a zatim umrijeti. Ali Jean neće umrijeti.

Julia odlazi da se presvuče i prikupi stvari, a Christine se pridruži Jeanu u kuhinji. Razumije: između njega i mlade dame dogodilo se nešto, najvjerojatnije, "velika glupost". Sada će on i Jean morati potražiti novo mjesto: ne mogu služiti slugama koje vi ne poštujete. Izlazi Kristina.

Julia se ponovo pojavljuje. Sada ima novca - sjeckala je na vrhu ormara sa zlatom i nakitom. Prvi put će im biti dovoljno, sad mogu trčati. Ali što ona drži u ruci? To? Kavez s omiljenim chizhikom. Ne može ga ostaviti u pogrešnim rukama. Kakva glupost i apsurd! A noga brzo hvata nož za ptice. Julia bije u histeriji. Neka i on nju ubije! Ruka mu neće treptati!

Ulazi Christina. Julia se žuri k njoj u nadi da će pronaći suosjećanje. Ali kuharica je odvrati. Neće dopustiti Juliji da zavede Jeana sama sa sobom. Julia je u očaju. Ona nudi da trče tri zajedno. Christina će biti zadužena za njihovu kuhinju s hotelom Jean. Vidjet će Europu! Posjetit će muzeje, čarobne dvorce Ludvika Bavarskog - kralja koji je poludio. A onda će se Christine oženiti bogatom Englezom. Ali kuhar se ne može zavarati: dama ne vjeruje u ono što govori.

Christine prilazi Jean-u - on se brije u ovom trenutku - je li odlučio pobjeći? I što? Je li Julijin plan loš? On je sasvim izvediv. Ne! Christina nikad neće krenuti u službu pale žene! Sada ona, Christine, ide u crkvu, ali ne bi naštetilo Janu da dobije oproštenje od Gospoda za njegove grijehe! A na putu će Christina otići do mladoženje i reći mu da danas nikome ne bi dao konje!

Julia je potpuno zbunjena. Noć bez spavanja i pijano vino utječu na njeno stanje. Što bi Jean učinio da je aristokrat i da je bio na njenom mjestu? Nije li to? Julia uzima Jeannu britvicu i čini karakterističnu gestu. Jean se slaže: vjerojatno bi učinio upravo to. Ali neka ne zaboravi: on je muškarac, a ona žena.

U kuhinji zvoni zvono. Dolazi iz interfona koji je odozgo držan iz gospodarskih odaja. Earl je već stigao i zahtijeva očišćene čizme. Biti će spremni za pola sata! - poslužitelj odgovori servilnošću.

Dakle, za pola sata! Julia je ošamućena. Ona je toliko umorna da ne može učiniti ništa - ni trčati, niti ostati, ne želi živjeti. Neka Jean, on je tako jak, naredi joj što mora, ali se boji učiniti! Toliko je umorna da će ispuniti bilo koji nalog. Je li Jean ikad vidio hipnotizera u kazalištu? Neka naređuje! Već je napola spavala, sve joj pliva pred očima.

Julia opisuje Jeana stanje hipnotičkog sna i neprimjetno pada u trans. Čeka narudžbu. Jean oklijeva, boji se grofovog krika. Napokon se u kuhinji čuju dva kratka zvona. Jean namigne, pa kaže Juliji: "Ovo je strašno! Ali drugog načina nema! .. Idi! " Julia odlučno izađe kroz vrata.