(347 riječi) U tami rata ljudi su uvijek tražili utjehu i zraku nade, nešto što bi glasno naviještalo: „Sutra će doći! Ne odustaj! " Jedan od tih izvora moći tijekom Drugog svjetskog rata bila je poezija. Točne crte koje su upadale u srca svakog branitelja domovine, da su odgovarali bezbroj glasova, da su postali pjesme i pomogli da se krene naprijed. Kreativnost pjesnika ratnih vremena još uvijek uzbuđuje svijest ljudi. Prisjetimo se nekih od onih koji su stvarali poeziju u razdoblju krvave borbe.
Pjesme Konstantina Simonova zadivljuju svojom istinitošću, živahnom čežnjom, neumoljivo vrišteći u svakoj riječi. Njegovi su radovi bili bliski i razumljivi svakoj osobi koju je rat pretekao, jer je o njima, to je bila njihova stvarnost. Sada su redovi ovog autora svima poznati iz ovih pjesama: "Čekaj me, a ja ću se vratiti ...", "Sjećaš li se, Alyosha, putevi Smolenska ...", "Ako ti je dom tvoj dragi ...", "Otvoreno pismo", "Major je doveo dječaka u nosač pištolja ... ". Pjesnik Musa Jalil pokazao je rat kakav jest, svojom prljavštinom, tupom i divljom ukočenošću, krvlju koja curi iz redaka njegovih pjesama, izlivaju se suze i grčevi nevinih ljudi, ali ispunjeni su i gluhim pozivom da bezuvjetno kreću u pobjedu. Najupečatljiviji radovi Jalila: "Barbarstvo", "Čarape", "Proljeće u Europi" i drugi. Sovjetska fronta pjesnika Yulia Drunina znala je cijeniti prijateljstvo, nevjerojatno je voljela svoju domovinu, znala je cijenu života, biti na rubu smrti 1943. godine. Međutim, njezina je sudbina bila tragična - Drunina je počinila samoubojstvo 1991. godine, ne uspijevajući se pomiriti s raspadom SSSR-a i padom društvenih ideala. Iz njenih pjesama ratnih godina može se razlikovati: "Zinka", "Nisam iz djetinjstva - iz rata", "U Rusiji postoje sveta mjesta ...", "Mnogo sam puta vidio ručnu borbu." Ne može se ne spomenuti i Aleksandar Twardowski, njegov poznati "Vasilij Terkin", pjesnička djela "Ubijen sam pod Rževom", "Postoje imena i postoje takvi datumi ..." i drugi. Vrijedno je primijetiti iskrene, nade ratne pjesme velikog pjesnika i barda Bulata Okudžava, poput "I ti i ja, brate, iz pješaštva", "Stara vojnička pjesma", "Zbogom dečki".
Završio bih retkom iz pjesme drugog predivnog frontmenskog pjesnika koji je poginuo u ratu, Georgija Suvorova, riječima koje su postale, možda, slogan svake osobe koja je branila svoju domovinu u Velikom Domovinskom ratu: "... Živjeli smo svoje dobro doba kao ljudi - i za narod".