(274 riječi) Domoljubni rat 1812. izvanredno je podigao samosvijest ruskog naroda. U borbi protiv Francuza okupili su se plemići i seljaci, vojska i obični ljudi. Napoleon Bonaparte sa svojom "velikom" vojskom, osvajajući zemlje Europe, nadao se da će pokoriti Rusiju bez previše napora. Međutim, ruski vojnici, časnici i milicije, zarobljeni osjećajem nacionalnog ponosa i spremni dati život za svoju domovinu, porazili su njegove trupe i prisilili ih u bijeg.
U romanu Rat i mir Leo Tolstoj opisuje glavne bitke s Francuzima iz perspektive osjećaja i osjećaja živih ljudi. Evo ljubavi koja se rodila između Nataše Rostove i Andreja Bolkonskog, kojoj nije suđeno da se razvije u punopravni zreli osjećaj, jer princ Andrei umire od teške rane zadobijene u bitci kod Borodina. A zapovjednik Kutuzov, plačući od radosti, primio je vijest o tome da su Francuzi napustili Moskvu. Rat je zahvatio sve klase ruskog naroda. Međutim, čak je i u tako nestabilnom i teškom vremenu bilo mjesta za ljubaznost, suosjećanje i želju za mirom. Dakle, obitelj Rostov, napuštajući okupiranu Moskvu, daje sve zalihe ranjenicima, ostavljajući stečenu imovinu. Petya Rostov, borac u Denisovom partizanskom odredu, poziva zarobljenog francuskog bubnjara da jede s njima. I Pierre Bezukhov vjeruje da je miran život bolji od rata, te pokušava pomoći drugima kako najbolje može.
Rat 1812. ojačao je duh ruskog naroda, omogućio je Rusiji da ojača svoj položaj na međunarodnoj areni. Kao rezultat poraza francuske vojske počeo je oslobodilački pokret u zemljama koje je osvojio Napoleon. Po mom mišljenju, "veliki zapovjednik" poput Napoleona Bonapartea da osvoji drugu zemlju ili grad - ovo je kako pobijediti u šahu. A za milione vojnika i običnih ljudi rat znači razbijene sudbine, teške patnje i oduzete živote. Mislim da je naša zadaća - moderni potomci nekada zaraćenih naroda - da vrednujemo i štitimo krhki svijet, a da nikada ne stavljamo vlastite ambicije iznad tuđeg života.
