(343 riječi) M.A. Šolokhov u "Sudbini čovjeka" govori o teškoj sudbini Andreja Sokolova. Pokazuje nam čovjeka koji je u svom životu uspio sagledati sve strahote rata. Oproštaj od rodbine, prva bitka, žeđ za pomaganjem „svojim“, život u zatočeništvu, gubitak obitelji. Sam je autor ovu priču čuo od vojske. Tada je odlučio da o tome ne može pisati.
Sokolov je opis vrlo običan: "Visok, nagnut čovjek." Ruke su mu bile crne, a oči toliko prazne da ih je „teško gledati“. Prema Andrei, neuspjesi su ga počeli proganjati od djetinjstva. Rano je izgubio roditelje, živio sam. Tada se oženio. Heroj je bio vrlo ponosan na mladenku, iskreno ju je volio: "Imam dobru djevojku!", Rekao je. Ubrzo su imali djecu. I s obitelji je sve dobro prošlo, pojavio se nešto novca. Andrey je pristojan i ekonomičan obiteljski čovjek. Pojavom djece odustao je od jakog alkohola, dopustivši sebi samo čašu piva. Ali ovu sliku duge zamjenjuje rat. Heroj, kao i svi muškarci, ide naprijed.
Kad pokušava isporučiti školjke na bateriju, Andrei je zarobljen. Tamo pokazuje hrabrost i čast ubijajući izdajnika, a u samom logoru smrti hrabro odbija piti s Müllerom za pobjedu Trećeg Reicha, što opet zaslužuje poštovanje. U četrdeset četvrtoj godini uspijeva pobjeći, pa čak i povesti sa sobom važnog njemačkog inženjera. Prvo što Andrei Sokolov učini kad se vrati u svoju zemlju jest da je poljubi. Junak je oduševljen i traži da ga napiše u regiment. Možemo reći da mu je život bio malo bolji. Ali evo stiže pismo susjeda. Umrla je cijela obitelj, samo sin je živ. Otpisuju ih i zajedno, ali s raznih strana odlaze u Berlin. Ali posljednjeg dana rata, Anatolij je umro. Dakle, čak je i rat za heroja završio bez radosti. Tada Andrei odlazi u Uryupinsk i živi s prijateljem. Tamo upoznaje Vanyusha, siroče siroče kojega je prihvatio kao svog sina.
M. Sholokhov nam nipošto nije samo pokazao glavnog lika prije nego što je započeo svoju priču. Iz jednog opisa Andrijeva u srcu pojavljuje se čežnja. Teško mu je pričati o svom životu. Jedina radost bio je novi mali sin Vanya. Pronašli su jedno drugo kad im je posebno trebalo.
Projekti!
