(235 riječi) "Čovjek je poput romana: ne znate kako završiti do posljednje stranice", primjećuje jedan od likova u romanu "Mi" E. Zamyatina. Čovjek je doista najfascinantnija i najcjelovitija knjiga koja sadrži sve tajne postojanja. Možda, dakle, osjećajući drevni, neobjašnjivi odnos s knjigom, osoba poseže za njom kao izvorom znanja, prijatelja, učitelja, utješitelja i mudraca.
Prije ili kasnije, potraga za sobom dovodi osobu do knjige u kojoj mu glas generacija pokazuje put samoodređenja i razumijevanja jednostavnih vitalnih značenja. Knjiga je kreativno preispitana svakodnevna rutina u kojoj ima mjesta i problema i svakodnevne i sakralne prirode. Sve ovisi o pitanju koje osoba postavi prilikom otvaranja knjige. Stoga se kao rezultat čitanja pojavljuju nove mogućnosti spoznaje. Prodiranje u kulturnu baštinu, kojoj je knjiga sastavni dio, postaje za čovjeka alat duhovnog razvoja, način upoznavanja lijepog.
"Dobra knjiga je samo razgovor s inteligentnom osobom", rekao je A. Tolstoj. Ovaj citat odražava ideju prenošenja stoljetnog iskustva najboljih predstavnika svoga vremena na modernog čitatelja, kome treba samo pažnja i istinsko zanimanje za svijet koji je on shvatio.
Knjige su hrana mašti, alternativna stvarnost, ključ koji je uvijek uz čitatelja. Što više značenja otkriva, što su njegova pitanja raznovrsnija, to je veća potreba za novim otkrićima. Proces spoznaje je beskrajan, ali kao rezultat takve pretrage, čitateljev okus postaje sve jači, moralni izbor se oblikuje i stvara se estetsko iskustvo, što znači da se stvara kreativna individua koja razmišlja, koja ne može samo razumjeti svijet oko sebe, već ga i transformirati.
Dva Ivana
