Rudarski otac šalje svog 12-godišnjeg sina na rad u rudniku na božićni vikend. Dječak "tvrdoglavo i suzno" pokušava odoljeti, ali bez uspjeha. "I dječak je bio crn, poput Etiopljana, rastrgan i također je bosonogo lepršao u razbarušenim cipelama."

Tri božićna dana dječak Senka trebao je provesti u rudniku na poslu. "Čežnja i očaj boljeli su mi srce. "Usne su mu drhtale, škiljio je, namrštio se, obrve pokušavajući nadvladati sebe i nekontrolirano gutajući prilazeći dječjim suzama." Zajedno sa Senkom na pumpu vode poslan je i pijanac Yegork Finogenov. Yegor je bio bijesan na mamurluk i zbog svog nadolazećeg rada u praznicima, kada su ostali pili i hodali (ali nije imao drugog izbora, budući da je Yegor već popio svu svoju životnu snagu).

Kad su Jegor i Senka ostali sami u mračnom rudniku u blizini vodene pumpe, Finogenov je otišao u krevet, a dječak je morao raditi u mraku. Senka više nije razmišljala o praznicima i zabavi. "Senka je zahvatio stanje slično onome koje je doživio konj, poznat po cestama s dugim putevima, kad je sišao u jaram i krenuo, lagano mašući glavom, znajući da će trebati puno vremena da se krene ovim mjerenim, nesputanim korakom."

Imao je osjećaj usamljenosti i sve većeg straha. Senka je osjetila prisutnost nečeg strašnog i dosad skrivenog. Bio je umoran i više nije mogao ljuljati. Voda je počela dolaziti. Iz beznađa je dječak počeo vrištati i plakati. Napokon je Jegor zamijenio Senka.

"Senka je izvadio komad crnog kruha koji se stisnuo iz vlage iz njegova prsa i počeo jesti." Dječak je zaspao. Sanjao je zabavu, odmor, kupaonicu. Tada je bolno pokucao u stranu. Yegor ga je došao probuditi kako bi ga Senka zamijenila. Opet je vladala tišina. Sve je bilo nepomično, tmurno, beznadno.