Čovjek se, kao što znate, odnosi na društvena bića - ona koja žive u kolektivu. Nije prikladan za sam život. Njegove mogućnosti za prirodnu prilagodbu u prirodi vrlo su skromne, u usporedbi s bilo kojim drugim sisavcem. Stoga će se samo u uvjetima civilizacije, koje svakodnevno podržavaju milioni ljudi, moći osjećati ugodno. Ali možda je u stanju živjeti, što dalje odstupajući od društva? Ne mislim tako. Osoba nije samo biološki ranjiva, već je i društveno ovisna želi li je voljeti ili ne.
Navest ću primjere koji argumentiraju moje stajalište. U priči M. Gorkyja, "Starica Izergil", Larra je ubila stariju kćer, koja mu je odbila ljubav. Tada je vijeće odlučilo spakirati i osuditi ubojicu. Nakon dugog razgovora došli su do zaključka da sin orla i zemaljska žena ne razumije značaj plemena u ljudskom životu. Tada su ga izbacili, a Bog je kao svoj doprinos besmrtnosti donio ponosnog čovjeka. Od tada je osuđen da luta svijetom u potrazi za utočištem, ali nitko ga ne prihvaća. Dugo se pokajao zbog svog djela i čezne za jednom stvari - smrću. Život izvan ljudi postao je iscrpljujuće mučenje i najgora kazna. Nije bilo više nikoga da pokaže svoju arogantnost, a upravo je taj mladić hranio ponos mladića.
U Tolstojevom romanu "Rat i mir" prikazan je lik koji se namjerno izvodi izvan društva. Ovo je Andrei Bolkonski, koji odlazi u rat, samo da ne vidi licemjerne stanovnike svjetovnih salona. Neaktivan život na balovima i prijemima ga je deprimirao, nije osjećao unutarnji odnos s društvenom skupinom kojoj pripada. Princ čak napušta svoju trudnu suprugu, jer ga unutarnja kriza otuđenosti čini razdražljivim i bijesnim mužem. Andrei nije mogao naći mjesto u svjetovnom svijetu tijekom cijelog romana, stoga ne čudi da autor nije pronašao mjesto za njega u civilnom životu. I ovaj heroj, također, ne može bez društva.
Dakle, osoba je društveno ovisno biće koje vitalno treba društvo. Ne može realizirati svoj potencijal i procijeniti sebe bez da vidi pogled sa strane. Potrebna mu je publika da bi se mogao predstaviti, mišljenje tih ljudi je potrebno, ma koliko on pokušao dokazati suprotno. Stoga je puni život bez društva nemoguć.