(342 riječi) Prva književna djela Antona Pavloviča Čehova bila su posvećena kratkoj prozi. Konciznost djela istaknula se među detaljnim romanima 19. stoljeća. No pisac je bio popularan među suvremenicima ne samo zbog male veličine svojih knjiga. Priče se odlikuju raznolikim slikama i bogatom perspektivom.
Čehov posebnu pažnju posvećuje problemu ravnodušnosti prema bližnjemu i nemogućnosti življenja. Doktor Toporkov iz priče "Kasno cvijeće", ciničan prema svojim pacijentima, ne zna uživati u životu. Kad konačno shvati da ga glavni lik voli, značenje junaka pojavljuje se u životu junaka, ali prekasno je: Maroussia umire, unatoč naporima Toporkova. Belikov gimnazijski učitelj u priči "Čovjek u slučaju" još je više ograničen dosegom i pravilima. Toliko je zatvoren da ga nerviraju bilo kakve manifestacije ljudske prirode: od bezopasnih šala do vožnje bicikla. Uvijek se boji: "Bez obzira na to što se dogodilo."
Junakinja priče "Kuća s mezaninom" Lidija je uronjena u brige oko zemaljskih poslova, radi kao učiteljica i bavi se socijalnim problemima. Ali ona je lišena mogućnosti uživanja u prirodi, divljenja slikama pripovjedača. Zbog pogleda na djevojku, heroj se mora rastaviti sa svojom sestrom, koju voli. U priči "Dama sa psom" glavni junak doživljava zabranjenu ljubav. On i dama koju susreću u Jalti oboje su nesretni u braku. Blagdanska se romansa postupno razvija u tajne datume, ali ti su susreti ostali prolazni događaj koji ništa nije promijenio i neće se promijeniti.
Šaljive priče Čehova stječu satirični karakter. Dvoje starih prijatelja iz priče "Debeli i mršavi" razdvojili su se u zbuni nakon sastanka u postaji, kada se ispostavilo da je jedan čin mnogo značajniji od drugog. U Kameleonu policijski nadzornik Ochumelov neprestano mijenja mišljenje dok pogađa tko je vlasnik krivog psa. Strah od najvišeg ranga čini heroja da se sruši na žrtvu čim netko iz gomile sugerira da je pas general. Strah od najvišeg ranga oštro se očituje i u priči "Smrt službenika". Lik priče slučajno kihne po ćelavoj glavi državnog generala. Kao rezultat toga, ova situacija ga dovodi do smrti.
Anton Pavlovič se u svojim pričama bavi problemima duhovnog siromaštva, pokvarenosti društva i postavlja pitanje smisla života. Živopisni likovi, jezgrovitost i jednostavnost jezika omogućuju postavljanje misli razumljive čitateljima u svako djelo. Pisac majstorski kombinira tipične slike s originalnošću zapleta u nezaboravnom obliku.