Izvođači su prepuni iza zastora cirkusa, ljudi su veseli i bezbrižni. Među njima se ističe ne previše mlad ćelav, čije je lice gusto obojeno bijelom i crvenom bojom. Ovo je klaun Edwards, koji je ušao u "razdoblje čežnje", nakon čega je uslijedilo razdoblje jakog pijenja. Edwards je glavni ukras cirkusa, njegov mamac, ali ponašanje klauna je nepouzdano, svakog dana se može razbiti i popiti.

Redatelj traži od Edwardsa da izdrži barem još dva dana, do kraja Shrovetidea, i tamo će se cirkus zatvoriti tijekom trajanja posta.

Klovn se spušta s besmislenim riječima i gleda u toalet akrobata Beckera, hrapavog mišićavog velikana.

Edwardsa ne zanima Becker, već njegov ljubimac, "gutta-percha boy", akrobatski pomoćnik. Klovn traži dozvolu za šetnju s njim, dokazujući Beckeru da će nakon odmora i zabave mali umjetnik raditi bolje. Becker uvijek ne želi čuti o tome. A bez tog tihog i nijemog dječaka prijeti bičem.

Priča o "dječaku gutta-perša" bila je jednostavna i tužna. Izgubio je majku, ekscentričnu i pretjerano ljubavnu kuharicu, u petoj godini života. I s majkom je ponekad morao gladovati i smrzavati se, ali još uvijek se nije osjećao usamljeno.

Nakon smrti majke, njezina zemljakinja, praonica Varvara, sredila je sudbinu siročeta identificirajući ga u Beckerovim učenjima. Pri prvom susretu s Petjom, Karl Bogdanovich bezobrazno i ​​mučno je osjetio golog dječaka golog, zaleđenog od bola i užasa. Bez obzira na to kako je plakao, bez obzira na to kako se prilijepio za rub praonice, Barbara ga je predala u potpuno posjedovanje akrobata.

Petyjini prvi dojmovi o cirkusu s njezinom raznolikošću i bukom bili su toliko snažni da je vrištao cijelu noć i probudio se nekoliko puta.

Akrobatskim trikovima nije bilo lako podučiti lukavog dječaka. Pao je, slomio se i nikad strogi div nije razveselio Petju, nije ga milovao i nakon svega dijete je imalo samo osam godina. Jedino mu je Edwards pokazao kako izvoditi ovu ili onu vježbu, a Petya je posegnula svom dušom.

Jednom je klaun dao Petju psiću, ali dječakova sreća bila je kratkotrajna. Becker je malog psa zgrabio za zid i ona je odmah izgubila dah. Istodobno, Petya je zaradila šamar u lice. Jednom riječju, Petya "nije bila toliko guta-perča kao siromašan dječak."

A u dječjim sobama grofa Listomirova vlada sasvim drugačija atmosfera. Sve je ovdje prilagođeno praktičnosti i zabavi djece, čije zdravlje i raspoloženje pažljivo nadzire guvernerka.

Jednog od posljednjih dana Shrovetidea, grofova djeca bila su posebno živahna. Ipak bi! Teta Sonja, sestra njihove majke, obećala je da će ih u petak dovesti u cirkus.

Osmogodišnja Veročka, šestogodišnja Zina i petogodišnji bucmasti butus, zvani Paf, trude se da uzornim ponašanjem zaslužuju obećanu zabavu, ali ne mogu smisliti ništa osim cirkusa.Djevojčica Verochka čita cirkuski plakat svojoj sestri i bratu u kojem ih posebno zaintrigira dječak gutta-percha. Vrijeme za djecu je jako sporo.

Napokon dolazi dugo očekivani petak. A sada su svi uzbuđenje i strahovi iza. Djeca sjede na svojim mjestima puno prije početka predstave. Svi su zainteresirani. Djeca s istinskim oduševljenjem gledaju jahača, žonglera i klaunova, očekujući susret s dječakom iz gutaperke.

Drugi dio programa započinje s izdavanjem Beckera i Petita. Akrobat na svoj pojas pričvršćuje težak pozlaćeni stup s malim poprečnim šipkama na vrhu. Kraj motke žuri ispod same kupole. Njih šestorica oklijevaju, publika vidi koliko ga teško drži div Becker.

Petya se penje na stub, sad je gotovo nevidljiv. Publika aplaudira i počne vrištati da opasni broj treba zaustaviti. No dječak ipak mora uhvatiti noge na prečki i objesiti se naopako.

Izvodi ovaj dio trika, kad je iznenada „nešto treptalo i okrenulo se u istoj sekundi začuo se tup zvuk nečega što je palo u arenu“.

Ministri i umjetnici pokupe malo tijelo i brzo se odvedu. Orkestar svira veseli motiv, klaunovi trče poneki zvuk ...

Frustrirana publika počinje se prilijepiti za izlaze. Verochka histerično viče i plače: "Dječak! dječak!"

Teško je uvjeriti djecu kod kuće i staviti ih u krevet. Noću teta Sonja gleda Verochku i vidi da joj je san nemiran, a na obrazu joj je suha suza.

A u mračnom napuštenom cirkusu na madracu leži dijete vezano krpama s polomljenim rebrima i slomljenim prsima.

S vremena na vrijeme Edwards izlazi iz mraka i naginje se preko malog akrobata.Osjeća se da je klaun već ušao u bend pijuka, ne bez razloga na stolu možete vidjeti gotovo praznu kafanu.

Sve oko je uronjeno u mrak i tišinu. Sljedećeg jutra na plakatu nije bio naznačen broj „dječaka gutaperke“ - njega više nije bilo na svijetu.