Rudolf Steiner, zgodni mladić, bio je avanturist. Jedne večeri prošetao je središtem grada. Blizu zubarskom znaku vidio je ogroman rast crnaca u fantastičnoj klaunskoj haljini, koji je prolaznicima dijelio neke letke. Pružio je Rudolphu jedan od listova. S jedne strane je list bio prazan, a na drugoj je pisalo: "Zelena vrata". Jedan od prolaznika, uzevši list od crnca, bacio ga je na pločnik. Podignuvši to, Rudolph je vidio da postoji reklama za stomatologa. Duh avanture je prevladao i Rudolph je još jednom prošao pored crnca, koji mu je opet uručio letak s natpisom "Zelena vrata". Na pločniku je ležala reklama za stomatološku ordinaciju. Rudolph je odlučio da je upravo on izabran među gomilom. Zgrada u kojoj su se nalazila tajna zelena vrata bila je peterokatna. Na trećem katu ugledao je zelena vrata. Na njegov udarac prišla je blijeda djevojka koja jedva stoji na nogama. Ugledavši Rudolpha, onesvijestila se.

Rudolph je položio djevojčicu na krevet i razgledao sobu, čiji je namještaj govorio o krajnjoj potrebi. Oporavivši se, djevojka je priznala da nije jela tri dana. Shvativši da je to najčudesnije od svih njegovih avantura, Rudolph je pojurio do najbližeg restorana i donio sve vrste hrane.

Za vrijeme obroka djevojka je ispričala svoju jednostavnu priču. Radila je kao prodavačica u trgovini, primala je jadno plaćanje, također posječeno novčanim kaznama. Tada se razboljela i otpuštena je s posla. Nema prijatelja ili rodbinu, a na vrata je pokucao pustolov. Mladi su shvatili da su se našli. Rudolph je obećao da će sutra doći do djevojke.

Izlazeći na stubište, popeo se gore i vidio da su sva vrata u kući zelena. Jednom na ulici otišao je do crnca i pitao ga zašto mu je dao letke s natpisom "Zelena vrata". Kao odgovor, prikazan mu je kazališni ulaz, iznad kojeg je bila reklama za novu produkciju Zelena vrata.

- Čuo sam da je predstava prvi razred. Njihov agent dao mi je nekoliko komada papira kako bih ih mogao predati uz reklamiranje doktora, rekao je crnac.