Radnja seže do sredine 16. stoljeća, do razdoblja reformacije. Michael Kolhaas, glavni junak priče, zarađuje za život uzgajajući i prodajući konje. Ovo je jednostavna i poštena osoba, visoko cijeneći njegovu čast i dostojanstvo.
Jednom odlazi u Leipzig i, prelazeći granicu, vidi barijeru na saksonskoj strani viteškog dvorca. Iznenađen je. Već je prešao granicu sedamnaest puta, ali prepreka mu nikada nije blokirala put. Ispada da je stari barun, vlasnik dvorca, umro, a na njegovo mjesto došao je njegov nasljednik, kunker Wenzel von Tronka. Upravo je on uveo te inovacije. Michael Kolhaas plaća graničnu naknadu i svoje stado prebacuje u saksonsku zemlju. Međutim, kad se približi zapreci, nečiji glas spušta ga iz dvorca kule i naređuje mu da stane. Iz dvorca izlazi jedan skrbnik i traži propusnicu od Michaela, bez kojega, navodno, niti jednoj mladoj dami s konjima ne može biti dopušten prelazak granice. Junker potvrđuje riječi njegovatelja i nudi da ode po prolaz i ostavi nekoliko crnaca u njegovim stajama kao depozit. Michael je ogorčen takvim nasiljem, ali ne preostaje mu ništa drugo nego ostaviti svog slugu Herzu s gavranima, nastaviti s ostatkom stada u Leipzigu do sajma i na putu, u Dresdenu, dobiti propusnicu. U gradskoj vijećnici Drezdena od poznatih savjetnika saznaje da je priča o prolazu čista fikcija i za to dobiva pisanu potvrdu. Nakon što je prodao stado, za nekoliko dana vraća se u Tronkenburg zbog svoje crne ovce. Tamo saznaje da su ga njegova sluga pretukli i otjerali iz dvorca. U štali vidi umjesto svojih elegantnih konja par mršavih, iscrpljenih nogova. Kolhaas odbija prihvatiti konje u takvom stanju i zahtijeva da mu ga vrate gavrani u obliku u kojem ih je ostavio. Junker odlazi i zalupi vratima u lice. Koolhaas ostavlja svoje konje tamo gdje su i odlazi s prijetnjom da će ostvariti pravdu.
Došavši kući saznaje da mu je sluga Herse vratio sve pretučeno prije dva tjedna, ali još uvijek se nije oporavio. Hercegovina obavještava Koolhaasa da su njegovi konji bili nemilosrdno iskorišteni, bili su tjerani na pretjeran obradni posao za njih, umjesto štale prebačeni su u svinjariju, a kad ih je Hercegovina vodio da se okupaju ispred kaštelanskih vrata, nad njim su preletjeli skrbnik i upravitelj sa slugama, bacili su ga s konja u blato, pretučeni do pola, konji su odvedeni i otjerani iz dvorca.
Michael Kolhaas obećava svome sluzi da će mu se osvetiti i postići pravdu. Odlazi u Dresden podnijeti žalbu sudu. Uz pomoć poznatog odvjetnika sastavlja tužbu u kojoj detaljno opisuje nasilje koje je počinio kadet Wenzel von Tronk i zahtijeva da mu krivica nadoknadi štetu, te da sam pretrpi zasluženu kaznu. Nakon beskrajnih kašnjenja koja su trajala godinu dana, saznaje da je njegov slučaj izgubljen, jer je kunker pronašao dva rođaka s visokim autoritetom: Ginza i Kunza von Tronka, od kojih je jedan suveren pod suverenom, a drugi komornik.
Kollhaas ne gubi nadu da će ostvariti pravdu i svoj je prigovor osobno prenio Brandenburškom biraču. Nalazi se vrlo uznemireno kad sazna da ga je Elektor proslijedio svom kancelaru, grofu Calgeimu, koji se nalazi u posjedu s kućom Tronk. Kolhaas opet dobiva odbijanje i zapovijed da više ne uznemiravaju više vlasti svojim tračevima i prepirkama. Tada od jednog vozača postaje svjestan da se njegove vrane i dalje koriste u Trokenburgu u terenskom radu zajedno s drugim konjima.
Tada Kolhaas poziva poglavara, svoga susjeda, koji je dugo planirao proširiti svoje posjede i nudi mu da kupi svu svoju imovinu u Brandenburgu i Saksoniji, osim konja. Voditelj prihvaća njegovu ponudu. Supruga Michaela Kolhaasa uplašena je njegovim planovima traženja priznanja njegovih prava na nezakonit način. Pruža mu pomoć, želi otići u Berlin i sama moliti suverena jer vjeruje da žena ima više šansi skrenuti pažnju na sebe. Ova je ideja još manje uspješna od svih dosadašnjih. Lisbeth se vraća s opasnom ranom u prsima. Očito je onako tvrdoglavo stigla do suverena da je primila štuku u prsa od jednog od stražara. Nekoliko dana kasnije umire u naručju slomljenog Michaela.
Nakon povratka kući nakon sprovoda, Kolhaas sastavlja pismo u kojem upućuje kadetu da mu izruči svoje dobro nahranjene garane, a zatim sakupi sedam svojih slugu, naoruža ih i krene u napad na dvorac. Zapalio je dvorac, a sluge, nezadovoljne svojim gospodarom, naoružaju se i privežu svojoj jedinici. Vrlo kadet Wenzel uspijeva pobjeći. Neko se vrijeme skriva u samostanu, gdje mu je tetka opatica. Međutim, kad Kollhaas s odredom stigne u samostan, ispada da je Wenzel von Tronka opet skliznuo s njega i krenuo prema Wittenbergu.
U Wittenbergu, shvativši da se sa svojim odredom od deset ljudi neće moći nositi s cijelim gradom, Kolhaas sastavlja žalbu u kojoj iznosi sve što mu se dogodilo i poziva svakog dobrog kršćanina da uzme svoju stranu. Njegov odred raste, povećava se i broj navijača. Izbjegava izravni sudar s trupama koje je vlada poslala protiv njega i skriva se u šumi. S vremena na vrijeme vraća se u grad i iznova i iznova ga zapali. Obrana Wittenberga još je jača nego prije, odred od 500 ljudi pod zapovjedništvom kneza Meissena. Skriveni u gradskom kadetu pod stražom prevezeni u Leipzig.
Oko Koolhaasa je već bilo oko 300 ljudi. Razbija prinčev odred. U ovoj bitki Hercegovina propada. Ubrzo, Kolhaas dolazi u Leipzig i zapali ga s tri strane. Tada se Martin Luther obvezuje vratiti Kolhaasa na granice "reda koji su uspostavili ljudi." Šalje poziv cijelom biračkom tijelu u kojem ga nazivaju otpadnikom i buntovnikom. Kohlhaas, nakon što je pročitao ovaj letak, potpisan od najcjenjenijeg imena Martina Luthera, naređuje da se konj ojadi i, pod pretpostavljenim imenom, odlazi autoru poruke. U razgovoru s Lutherom, Kollhaas mu govori da želi samo zakonsku kaznu za Wenzela von Tronka i da će on sam biti nadoknađen gubicima i vratio je konje u izvornom obliku. Martin Luther se obvezuje da će zastupati njega pred biračem Saksonije. Sljedećeg jutra bira biraču u kojem ističe nedostojne akcije gospođe Von Tronk, traži amnestiju za Michaela Kolhaasa i priliku za nastavak suđenja. Izbornik, saznavši da je banda mladih dama već narasla na 400 ljudi i ljudi s njegove strane, odlučuje slijediti savjete dr. Luthera i dopušta Kolhaasu besplatno putovanje u Dresden da pregleda njegov slučaj, pod uvjetom da u roku od tri dana otpusti bandu i preda oružje. Ako sud odluči da je njegova tužba zakonita, tada će njemu i njegovim suradnicima biti dodijeljena amnestija.
Koolhaas stiže u svoju kuću u Dresdenu, a knez Meissensky odmah naređuje da mu stave stražu, navodno kako bi ga zaštitio od ljudi okupljenih oko njega. Neredi se i dalje događaju svugdje, ali ne više po krivici Kolhaasa, Johann Nagelschmitt, jedan od članova bande mladih dama, nastavlja djelo koje je započeo Michael Kolhaas s ostacima svog odreda i skriva se iza svog imena. Kolhaasovi neprijatelji postavili su zamku za mladu damu, zbog čega on piše pismo Nagelshmitu i obavještava da se navodno želi pridružiti njemu. Pismo presreću prinčevi sluge, a na temelju ovog rada, princ traži od cara da provede strogu istragu nad Kolhaasom u Berlinu. Sud odlučuje vratiti Kolhaasu sve što mu je oduzeto. Vraćaju mu dobro hranjenu crnu ovcu, novac koji je Herza ostavio u dvorcu kad je izbačen, a kadet Wenzel dobiva dvije godine zatvora. Michael Kolhaas zadovoljan je rezultatom, ali mora odgovoriti svojom smrću zbog narušenog mira u državi.
