(370 riječi) U krugovima mladih uobičajeno je misliti da sličnost s roditeljima nedostaje osobe. Takve ljude kritiziraju zbog nedostatka neovisnih prosudbi, jer kopiraju starješine u sve i zaostaju za njihovim godinama. Međutim, ne mislim da je samo kopiranje kažnjivo. Dobre osobine se mogu i trebaju posuđivati, ali loše osobine se ne mogu usvojiti pod bilo kakvom vrstom. Stoga smatram nedostatkom samo slijepo oponašanje generacije očeva. Da pojasnim svoje stajalište, navest ću primjere iz literature.
A. S. Griboedov je u predstavi „Jao od pamet“ opisao sudbinu heroja koji je u svemu oponašao svog oca. Molchalin je naučio sve od starca, čak je usvojio loše osobine: vulgarnost, sposobnost da se brine za svoje nadređene i opsesiju karijerom i časti. Mladić je bio spreman "nagnuti se naprijed" kako bi dobio profitabilan položaj. Dakle, pretvarao se da je zaljubljen u kćerku šefa i potajno je uljudio njenu slugu. Junak uopće nije poštovao sebe i svoje želje, jer je mjera za njegovo značenje bio novac, kojeg nije imao. Kao što vidimo, Chatsky je ismijavao Molchalina zbog ove beznačajnosti, jer je mladiću bilo smiješno gledati svog vršnjaka kako ponavlja društvo Famusa u svemu. Naravno, takvo ponašanje mladog tajnika predstavlja nedostatak, a ne vrlina, jer slijepo oponaša očeve bez filtriranja njihovih poroka.
U romanu I. Oblomova I. A. Gončarova, junak je vrlo sličan svom ocu: odrastao je kao aktivna, aktivna i poduzetna osoba. Uz to, Andrew je naslijedio majčinske kulturne manire i svoje poznavanje umjetnosti. Naravno, starac Stolz primjenjivao je stroge odgojne mjere tako da je njegov nasljednik bio dostojan nasljednik obitelji. Poslao je mladića u glavni grad i nije pružio nikakvu podršku tako da je i sam postigao sve i temperirao svoj lik. Kao rezultat toga, Andrey se stvarno stvorio, postajući uspješan poduzetnik bez pokroviteljstva svog oca i početnog kapitala. Zapravo je postala kopija Stolza-starijeg, koji je jednom također sve postigao sam. Sin je čak ponovio osobni život roditelja, oženio se kreativnom i obrazovanom djevojkom nadarenom različitim talentima. Vjerujem da je ta sličnost zasluga heroja jer je uzeo najbolje osobine od svog oca.
Dakle, sličnost s roditeljima može biti i vrlina i nedostatak. Ako dijete apsorbira samo dobre osobine oca i majke, tada takvu oponašanje treba ocijeniti pozitivno. Ako slijepo oponaša sve što vidi kod starije generacije, tada ga se može samo osuditi, jer doprinosi stagnaciji cijele države, budući da ponavlja pogreške svojih predaka.
