(361 riječ) Okrutnost je opasna i za onoga kome je usmjerena, i za onoga od koga dolazi. Osoba može naštetiti drugoj osobi ili živom biću, ali čak i ako se kasnije pokaje za svoje postupke, njegov život bit će zauvijek zamršen, jer se savršeni ne može popraviti. Dakle, djelujući okrutno, nanosi štetu ne samo drugima, već i sebi. Ako ljudi ne zaustave agresiju u svojim mislima i postupcima, tada, u konačnici, mogu uništiti jedni druge i sebe. Potvrdu tog gledišta možemo pronaći u literaturi.
Hladnokrvnu okrutnost vidimo u djelu F. M. Dostojevskog „Zločin i kazna“. Raskolnikov, radi potvrde svoje teorije, ubija postotak. Unatoč sramežljivim protestima savjesti, Rodion smatra da i sam pripada toj skupini ljudi koja bi trebala živjeti i vladati, a postotni radnik - većini koju odabrana gospoda mogu suditi. Kasnije razumije zabludu svoje teorije i pati od svijesti o onome što je učinio, ali posao je već obavljen, staricu i njenu sestru ne mogu vratiti u život. Ovo djelo nas uči da ne smijemo dopustiti okrutnost čak ni u svojim mislima. Ako dopustite sebi da budete okrutni u mislima - onda ćete dopustiti u djelovanju. A to će sigurno dovesti do katastrofalnih posljedica koje se više ne mogu popraviti.
Izuzetni stupanj okrutnosti izražava se u djelu M. Gorkyja „Starica Isergil“. U legendi koju Isergil pripovijeda, sin orla Larr odnosi se prema dolje ljudima, uopće ih ne štedi. Ubija nevinu djevojku, i smatra da ima pravo počiniti takva djela. Pušten u divljinu, on otima ljude. I nakon puno vremena, kad se ponosni orao sin umorio od lutanja sam, ljudi mu nisu mogli dati čak ni smrt. Dakle, Larra je bila zarobljena vlastitom okrutnošću i osuđena na vječnu usamljenost. Ovo mu je postalo kazna. Larrovo ponašanje donijelo je patnju i žrtvama i njemu samom.
Okrutnost samo stvara patnju. Mislim da nije bilo njih, ne bi bilo ubojstava, ratova, terorizma. Ljude se svađa, a time nas i razdvaja. Naš je zadatak zaustaviti okrutnost, prije svega, u vlastitim mislima, u našem ponašanju, naučiti razmišljati i ponašati se više, cijeniti tuđi život i biti u stanju suosjećati. I tada nećemo ostvariti ono što donosi moralnu i fizičku patnju drugima i sebi.
