Knjiga "Nakon lopte" bila je ponos autora, jer je u njoj uspio jednostavno i kratko objasniti svoje poglede na svijet. Pokazao je mračnu stranu plemenite skupštine, uspoređujući ga s onim što daje visokom društvu takvu moć. Ona počiva na okrutnosti i potiskivanju ljudi. Glavni događaji iz priče jasno pokazuju koliko užasno iskrena osoba to odjednom shvati. Zaplet je jednostavan, ali vrlo dramatičan, pa ga stavljamo u kratki prepričavanje tako da brzo sastavite čitateljev dnevnik. A za kvalitetan pregled Literagura postoji sažet analiza priče.
(273 riječi) Pripovijest priče započinje svađom muškaraca. Argumentiraju se na temu samopoboljšanja i sigurni su da je za to potrebno promijeniti svoj osobni prostor, okruženje i životne uvjete. Tada jedan od njih imenom Ivan Vasilijevič pripovijeda svoju priču.
To je bilo tijekom njegove mladosti, kada je studirao na provincijskom sveučilištu. Jedino slobodno vrijeme bilo je posjećivanje raznih balova i večeri. U tom je gradu živjela djevojčica Varenka, prema kojoj je protagonist imao osjećaja.
Jedne od tih večeri mladić upozna svog voljenog oca. Pukovnik Petr Vladislavovich je visok, vrstan čovjek. Dob je samo uljepšao njegove crte. Svi prisutni oduševljeni su njim i načinom na koji pleše sa svojom kćeri. Ivan Vasilievich uključujući.
Noću nakon lopte mladić nije mogao spavati od ljubavi zbog čežnje i odlučio je prošetati u blizini. Preplavljen osjećajem ljubavi, bez da ga primijeti, junak odlazi i završava na trgu. Ugleda gomilu ljudi. Prilazeći bliže, Ivan Vasilijevič shvaća da je ovo vod vojnika. Oni stoje u formaciji, kroz koju se tjera Tartar. Vojnici su ga udarili po leđima štapovima kao kaznu. Moli ih da se sažale nad njim i poštede. Leđa su mu poput krvavog nereda. Odjednom se jedan vojnik na trenutak oklijevao, za to od zapovjednika prima šamar u lice.
Ivan Vasiljevič s užasom promatra ovu sliku, ali nailazi na još veći šok kada shvati da je zapovjednik Varenkin otac. Taj isti zgodan i zgodan starac. Pukovnik se pretvara da nije prepoznao tipa, međutim, slučaj je već učinjen.
Ova slika ostavila je neizbrisiv dojam na Ivana Vasilijeviča. Svaki put kad je, vidjevši Varenku, junak se prisjetio te noći, tog Tatara i tog okrutnog pukovnika. Osjećaj ljubavi brzo je izblijedio. Tako su jedan prizor i jedan slučaj zauvijek promijenili život Ivana Vasiljeviča.