Kao što znamo, jedna od glavnih tema u djelu Ivana Aleksejeviča Bunina bila je ljubav. Priča „Sunčanica“ govori nam upravo o njoj. Čak i mali rad poput ovog može vam u bilo kojem trenutku poletjeti iz glave. Štoviše, sve sitne pojedinosti koje su potrebne za potpunu pripremu učenika za lekciju iz literature lako se zaboravljaju. Da bismo vam olakšali posao, za dnevnik čitatelja pripremili smo kratki sažetak Buninove priče „Sunčanica“, koja će vam prenijeti glavnu točku i prisjetiti se nekoliko važnih detalja. A za pisanje recenzije predlažemo da se obratite analiza knjiga.

(238 riječi) Glavni se likovi susreću vrućeg ljetnog dana na brodu. Poručnik je, ona je mala slatka žena. Čovjek je moli da siđe kad se nađu na malom pristaništu. Ona daje pristanak, nakon čega zaljubljeni odlaze u hotel, rezerviraju sobu tamo i zajedno provode noć, koje će pamtiti jako dugo.

Sljedećeg jutra, ljupki stranac sprema se otići i moli svog suputnika da pričeka drugi brod. Naziva sve što im se dogodilo sunčanim udarom. Poručnik to priznaje i prati je, a zatim se vraća u svoju hotelsku sobu koja mu se sada čini potpuno prazna. Ne može više gledati neuredni krevet, pa ga gura ekranom. Muškarac razumije da je cijeli život besmislen bez ove prekrasne žene, koju najvjerojatnije nikad neće vidjeti. Ta ga misao deprimira.

Kako bi se malo ometao, muškarac odlazi na bazar, zatim u crkvu, a zatim se vraća u hotel i tamo večera u blagovaonici. Za vrijeme ručka odluči otići u poštu i poslati pismo svojoj voljenoj, ali na putu tamo shvati s užasom: ne zna ni njezino ime ni prezime. Preplavljen tugom i umorom, poručnik se vraća u svoju sobu, legne na krevet i odaje svoje emocije - suze mu teku niz obraze i on polako pada u san.

Navečer se muškarac otrgne iz Morfeovog zagrljaja i krene prema pristaništu. Ljubavna veza koja mu se dogodila sada mu se čini dalekom, dalekom prošlošću. Noću, poručnikov brod plovi, a i on se osjeća kao da je za to vrijeme navršio deset godina.