(292 riječi) Sloboda je to neprocjenjivo stanje u kojem je osoba slobodna govoriti, raditi i izražavati svoje osjećaje onako kako želi. Aleksandar Puškin iskreno je poštovao slobodu i jednostavnost, pa možemo promatrati kako se veliki pjesnik aktivno bavi temom slobode u svom djelu.
U mnogim njegovim pjesmama tragaju buntovni nagoni. Na primjer, njegovo djelo "Dnevno svjetlo je izblijedjelo" primjetno je različito u svojim romantičnim nijansama: lirski se junak prisjeća prošlosti ljubavi, a njegova je duša željna udaljenih obala. Djelo je napisano 1820. godine: u to je vrijeme pjesnik bio u južnom egzilu, stoga je svoju želju za slobodom utjelovio u vlastitim crtama.
Dvije godine kasnije autor će napisati "Zarobljenik", u kojem je motiv privlačenja slobodi još izraženiji. U tri stanke o amfibrahiji, glavni se lik uspoređuje s mladim orlom koji želi odletjeti "tamo gdje samo vjetar hoda ... da i ja! ..". Slobodani tekstovi u Puškinovom djelu zauzimaju posebno mjesto, golim okom možete vidjeti kako pjesnik strastveno izražava želju za neovisnošću i širinom.
Druga važna tema Puškinove ljubavi prema slobodi je pjesma "Do Chaadaeva." Nakon liza, pjesnik pun ambicija u poruci prenosi svoj poriv da njegova domovina bude bolja. I želi posvetiti slobodu dragu svom ocu domovini zajedno sa svojim drugovima. Za Puškina je važno ne samo biti neovisan, nego i dijeliti ovu državu sa svojim rodnim ljudima. Zanimljivo je da se u pjesmi očekivanje utjelovljenja mogućnosti uspoređuje s očekivanjem ljubavnog datuma. Kao što znamo, ljubav prema pjesniku također nije prazna fraza, a lijepi pjesnički dokazi to potvrđuju. Ispada da između osjećaja za ženu i želje za slobodom pjesnik praktički stavlja znak jednake vrijednosti.
Autor pati zbog nedostatka želje za slobodom ljudi, pa ga u djelu „Sloboda, sijena pustinja“ zbog toga čak i izjednačava sa stadom. I u pjesmi "Do mora" vidljivo je da je element dao Puškinu potpuni osjećaj slobode, kojeg je on, oprostivši se od ljepote valova, trebao ponijeti sa sobom.
