(433 riječi) Naraciju romana "Kapetanova kći" u prvom licu vodi sam glavni lik - Peter Grinev. Novela je svojevrsna uspomena zahvaljujući kojoj je autor uspio lako prenijeti osjećaje i emocije likova i pomogao čitateljima da prodre dublje u radnju romana. Također, prvopričesnik omogućuje autoru da piše jednostavnijim i živahnijim jezikom, a čitatelju, pak, lakši je percepcija teksta i uranjanje u zaplet.
Govor likova "Kapetanove kćeri" stiliziran je kao povijesno vrijeme u djelu. U romanu se radnja odvija tijekom pobune Emelyan Pugachev. Sam je autor napomenuo da je samo donekle arhaizirao jezik priče, kako bi tekst na neki način stilizirao pod povijesni okus. Puškin ne nasumično miješa jezik nekoliko razdoblja, već samo stilizira opći izgled tako da čitatelj shvati što je napisano i vrijeme se ne poremeti. Govor junaka nije istog tipa - svaki ima svoje nijanse, zahvaljujući kojima čitatelj vidi različite i živopisne primjere kolokvijalnog govora tog doba.
Da bi precizno prenio Pugačevo doba, Puškin koristi mnogo zastarjelih frazeoloških jedinica koje su se pojavile u to vrijeme: „brijati se u krug“. Također su korišteni idiomi svojstveni tadašnjem vremenu, ali sada zastarjeli: „savjetnik za fakultete“, „koliba za naredbe“, „blagotvorni dekret“ i tako dalje. Postoje zavoji u kojima postoji arhaična komponenta: leksička („podnijeti zahtjev“), fonetska („uzmi u cijelosti“, arhaični oblik slučaja („Gospod Vladyka“), arhaična upotreba broja („idi na Turk“), arhaični glagolski oblik ( "Može se tolerirati, zaljubiti se - naviknuti se na to"), arhaična kontrola ("kakav grijeh sakriti").
Između ostalog, roman sadrži veliki broj zastarjelih vojnih obrata: „pomiriši barut“, „povuci remen“, „uzmi napadom“, „služi poslu“, „stavi na noge“, „stani u pištolj“ i tako dalje. Puškin je uveo ovu vrstu frazeološke jedinice u tekst radi atmosfere i radi točnijeg razumijevanja čitatelja povijesne pozadine romana.
Vrijedno je također zasebno razmotriti zastarjele poslovice i izreke koje je autor koristio u romanu: tko poskoči, starac; teške riječi ne lome kosti; konj oko četiri noge, ali posrne; Pravi momak nije zamjerka. Te obrte junaci romana koriste u izravnom govoru. Tako autor oživljava i razrjeđuje pripovijest.
Još jedna značajka jezika romana, koju je važno napomenuti, jesu dokumenti koje je Puškin uveo u tekst. Ovdje je, umjesto „starenja“ jezika teksta, autor, naprotiv, „modernizirao“ ga za čitaoca. Primjer toga je pismo generala komandantu Mironovu. Mnoge riječi i zavoji govora zamjenjuju se u dokumentima s više prilagođenih analoga kako se čitatelj ne bi zbunio i da to ne ometa razumijevanje teksta u cjelini.
I zadnje na što trebate obratiti pažnju je stilizacija za folklor. Poput dokumenata korištenih u romanu, folklorni odjeci važni su za prenošenje duha vremena, dublje uranjanje u povijest. Najupečatljiviji primjer je plakanje supruge komandanta za ubijenim mužem:
"... Ti si moje svjetlo, Ivane Kuzmič, odvažne vojničke glave! Ni pruski bajoneti ni turski meci nisu vas dotakli; nisi položio trbuh, nego si nestao iz bijeglog osuđenika! "
