(429 riječi) Priča Nikolaja Vasiljeviča Gogola "Šlager", kao što znate, posvećena je problemu "malog čovjeka". U središtu parcele je potpuno obična situacija. Mali službenik Akaky Akakievich Bashmachkin napokon nosi jedini stari kaput; mora uštedjeti novac na šivanju novog, uskraćujući sebi najpotrebnije. Novi kaput također donosi novo značenje postojanju Bashmachkina, ali uskoro je službenik opljačkan na ulici i on gubi dragocjeni ogrtač. Kao rezultat toga, Akaki Akakievich umire od tuge, bespomoćnosti i ravnodušnosti drugih, pretvarajući se u duha i uzimajući kapute na ulicama Sankt Peterburga.
U kontekstu kratkog zapleta postaje očito da naslov priče nije izabran samo u skladu s temom djela; prije svega je simboličan. Ogrtač postaje važan element pripovijesti, način na koji je zatvoreno semantičko jedinstvo čitavog teksta.
Mora se zapamtiti da kaput nije samo kaput, već element uniforme za državne službenike. Za glavnog lika služba je bila jedini interes u životu, a čini se da se njegov stari kaput postupno stopio s junakom toliko da je postao njegova druga koža u dodiru sa cijelim okolnim svijetom. Istodobno je postala simbol ograničenja koja društvena uloga nameće životu Bashmachkina.
Čim heroj ima priliku obući novi kaput (to jest, zapravo promijeniti staru kožu), čini se da počinje preispitivati sebe i svijet oko sebe na novi način. Njegovi snovi i nade povezane s njom omogućuju heroju da raste iznad sebe, da nadiđe granice poznatog svijeta. Takvo stjecanje izgleda smiješno beznačajno za one oko njega, ali za "malog čovjeka" Akakyja Akakieviča ovo je značajan korak naprijed.
Čitatelj može imati i pitanje: "Ako je heroj bio toliko nadahnut kupnjom novog kaputa, kako bi se junak mogao promijeniti ako je imao priliku za dostojno postojanje?"
Teško je dati točan odgovor. Ogrtač je na svoj način kontradiktorni simbol. S jedne strane, predstavlja onaj novi početak koji može transformirati život junaka, ali koji se za njega čini nepristupačnim zbog nepravde u društvu. S druge strane, slika presvlake može se shvatiti kao mjera ograničenog karaktera junaka, uskosti njegovog svijeta i razmišljanja. Inspiriran novom svrhom i značenjem, Bashmachkin sanja o lijepom krznenom ovratniku, a ne o kardinalnim promjenama u svojoj duši i životu. Čitava crta razvoja osobnosti u očima junaka može se predstaviti kao put od jeftinog kaputa do šik generalskog kaputa (koji, usput rečeno, već pod krinkom dovođenja Bashmachkina skine svog prijestupnika).
Tako slika velikoga kaputa u Gogolovoj priči postaje jedna od središnjih. On je svojevrsna poveznica između junaka i svijeta oko njega, društva. Ogrtač postaje mjerilo osobnosti "malog čovjeka", njegove druge kože, koju je za njega stvorilo društvo.
Čini se fer reći da svatko od nas ima svoj kaput. Čitajući Gogolovu priču, u biti se susrećemo s vlastitim promišljanjem, za jednoga potpuno pošteno, za drugoga - samo pomalo iskrivljeno ogledalom vremena i osobnog iskustva.
