(359 riječi) Unutar svake osobe žive pojmovi dobra i pravde. Naučeni smo da ćemo, vođeni dobrotom, pomažući ljudima, sigurno vjerovati u nešto dobro. Ali to često nije sasvim točno. Ljudska je priroda griješiti i s dobrim namjerama utkati put u pakao. Po mom mišljenju, ni u kom slučaju nije uvijek ono što se čini dobrim. Mnogi su pisci svoj rad posvetili analizi ove dualnosti ljudskog postojanja.
Dakle, L.N. Tolstoj u svom romanu "Rat i mir" otkriva nam sudbinu plemića Pierrea Bezukhova. Kroz cijelu priču heroj se aktivno uključuje u potragu za svojom životnom misijom. U nekom trenutku, pod utjecajem masonskih ideja, Pierre odluči osloboditi svoje seljake, sagraditi škole i bolnice za njih i olakšati im život. Nesumnjivo je Pierrea vodila želja za dobrim i pravdom. Međutim, svi njegovi uzvišeni snovi uništavaju se oko surove životne istine. Voditelji vještina ukrali su mu dodijeljeni novac, a promjene koje su ipak uvedene nisu se dopadale seljacima. Pierre, kao krajnje nepraktična osoba, dopustio je da se prevari, a nakon toga potpuno se povukao. Tolstoj je pokazao kako humane ideje otrgnute iz zemlje utjelovljene u snu samo donose štetu.
Drugi klasični primjer je stariji Luka iz predstave Maxima Gorkyja "Na dnu". Bogobojazni lutač posjećuje bijednu sobu, u kojoj se okupila najomraženija i beznačajna gomila društva. Alkoholike, lopovi, prostitutke i prevaranti koji su gotovo izgubili humanost. Vidjevši patnju skloništa, Luka im pokušava pomoći. Ali što nemoćan starac može učiniti samo koji vjeruje u Boga? Stariji može upotrijebiti samo riječi utjehe i nade, prostitutki reći o iskrenoj ljubavi, a bivši glumac i alkoholičar o divnoj bolnici, reći lopovu o opraštanju grijeha i novom životu sa svojom voljenom u Sibiru. Nažalost, iza Lukinih lijepih riječi ne postoji apsolutno ništa. Čim je lutalica napustila sobu, glumac se objesio, lopov je otišao u zatvor, a njegov ljubavnik je nestao. Luka je učinio stvarno dobro djelo, koje se na kraju pretvorilo u zlo.
Svijet nije podijeljen na crno i bijelo. On je mnogo složeniji. Tama i svjetlost u njemu beskrajno su isprepleteni, što stvara raznobojnu i složenu sliku života. Pisci poput Tolstoja i Gorkyja to su razumjeli, pa iz njihovih djela proizlazi da ljubaznost nije uvijek prikladna, a dobra djela nisu uvijek korisna, mogu čak biti i štetna. Kao što je rekao još jedan klasik: "Put u pakao popločen je dobrim namjerama."
