Ugodno je biti odvažni i pokazati odlučnost u minutama napetosti i rizika. Međutim, postoje stvari kojima se može i treba povući. Sklada u tim slučajevima bit će destruktivna i utjecati će na sudbinu vrlo negativno, čak i fatalno. Čega bi se čovjek trebao bojati i zašto?
Na ovo pitanje odgovorio je L. N. Tolstoj u epskom romanu Rat i mir. Andrei Bolkonski krenuo je u rat kako bi izgradio karijeru, umjesto da brani svoj dom. Posebno se dobrovoljno javio za ovaj događaj, ne videći ništa u tučnjavi osim mogućnosti steći slavu i čast. Međutim, nađući se u pravoj krvavoj bitci, shvatio je koliko griješi. U ime podviga Bolkonski poziva vojnika da pokrene beznadežni napad, koji se završio samo beskorisnim krvoprolićem. On je, kako je želio, stekao slavu i odobravanje samog Napoleona, čak je preživio, ali istodobno je shvatio da rat nije mjesto za rast u karijeri, to je besmisleno i nemilosrdno pokolje. Tamo umiru nedužni ljudi, čuju se krikovi i jadikovanja majki, djece i supruga, prepušteni samoj svojoj tuzi. Tada je princ shvatio da se takve krvave masakre treba bojati normalne osobe, a takve su figure poput Napoleona strašni ratni idoli, a ne heroji. Čovjek se mora bojati postati neosjetljivi karijeristi kao i oni.
Drugi primjer opisao je V. Shalamov u djelu "Posljednja bitka majora Pugačeva". Hrabri ljudi nisu poštedjeli svoje živote u ratu za svoju domovinu, već su ih zarobili voljom sudbine. Smatrali su da se treba bojati osvajača, vođa logora, njihovih obučenih pastirskih pasa. Ali u stvari ih je istinska i sveobuhvatna užas dočekala u njihovoj domovini, gdje su „izdajnici“, krivi samo što su preživjeli, zatvoreni u istom logoru zbog navodnog zločina. Prolili su krv onima koji su ih sreli bajonetima i odvezli ih u kavez. Taj isti genocid nad njihovim sugrađanima bilo je potrebno bojati se više nego nacista. A onda su vojnici ukrali puške, pobjegli iz logora i umrli u žestokoj trci za slobodom koju su im oduzeli neljudski dužnosnici.
Svatko od nas mora se sjetiti sramotnih stranica svjetske povijesti i bojati se njihovog ponavljanja. Ratovi, diktature, koncentracioni logori i genocid nad nevinim ljudima - to je ono što bi trebalo izazvati strah i gađenje u svakom trenutku i u svim zemljama.
