(248 riječi) Manilov je prvi posjednik zemlje kojem je Čičikov došao u potrazi za mrtvim dušama. Izuzetno ljubazno prima gosta, ali čitatelj razlikuje autorovu ironiju: licemjerje je skriveno iza junaka prema van. Lik se jako trudi baciti prašinu u oči, pa je tako važno "rastaviti" njegov lik.
Manilova karakterizacija u "Mrtvim dušama" započinje svijetlom poslovicom: "Osoba nije ni u gradu Bogdanu, ni u selu Selifanu." To znači da je junak čovjek bez kralježnice i neodređenog vremena. Sa svim svojim sposobnostima leti samo u oblacima, ne radeći ništa. Želi da ga svi smatraju obrazovanim, bacajući gostujuće fraze gostu, ali knjiga na njegovu stolu bila je prekrivena prašinom. Njezin se vlasnik ne bavi samoobrazovanjem, već se samo pretvara. Manilova ekonomija također ne zanima, činovnik već dugo upravlja s njim. Stoga su sve želje poput izgradnje kamenog mosta preko ribnjaka ostale u fazi planiranja. Po njegovim riječima, nikad nema specifičnosti, on o svemu govori općenito, oko i oko. Sve je to zato što on nema što reći. Vlasnik zemljišta nema vlastiti sud, on se oslanja na zajednička mjesta i uobičajene istine u svemu. U njegovoj osobnosti nema nikakvih osobina, ona je poput sitnice - želi da se svima sviđa, ali to ne košta gotovo ništa.
Manilov završni govor čak je i smetao Chichikovu, on rado napušta imanje. Upoznajući nas s takvim junakom, pisac pokazuje da se iza vanjske sjaje u osobi često krije mrtva duša koja ne teži nikome. Počevši od Manilova, prolazeći kroz galeriju mrtvih duša, čini se da namiguje: ovdje sve nije ono što se čini.
