: Mlada kmetica upoznaje mitsku Gospodaricu bakrene planine, zahvaljujući njoj se oslobodi, ali ne pronalazi sreću i mir. Na kraju junaka pronađu mrtvog pod čudnim okolnostima.
Jednom su dva radnika otišla u daleku košnju, da pogledaju travu. Oboje su malahiti u planini minirani. Stariji radnik bio je "potpuno razbijen", a mlađi, Stepan, "počeo je sipati zelenilo u očima".
Dok su radnici dosezali košnju, bili su razrušeni na vrućem suncu. Ležali su na travi i zaspali. Odjednom se probudio Stepan, "upravo onaj tko ga je gurnuo u stranu". On vidi kako djevojčica sjedi leđima k njemu na kamenu, a crna pletenica joj se ne ljulja kao druge djevojke, ali čini se da joj se zapela za leđa. Od sebe je ona ok, mala i živahna, poput žive.
Stepan je želio razgovarati s djevojkom, ali iznenada primijeti da je haljina na njoj izrađena od rijetkog svilenog malahita. Tip je shvatio da je Gospodarica bakrene planine pred njim, i uplašio se.
Od starih ljudi čuo je da ova Gospodarica, malahita, voli misliti o čovjeku.
Samo pomislivši tako Stepan, Gospodarica se osvrnula oko sebe, nacerila se i pozvala na razgovor. Tip se uplašio, ali nije pokazao na pamet - "iako je ona tajna sila, ona je još uvijek djevojka", tip se stidi biti stidljiv pred djevojkom.
Stepan je prišao, a Gospodarica ga je zamolila da se ne plaši.Tip se naljutio: djeluje u tuzi, treba li ga Gospodarica bojati. Malakhitnici se svidjela njegova hrabrost, pa je ona izdala naredbu Stepanu. Mora reći svom činovniku da on, "zagušeni jarac", izađe iz rudnika i ne razbije svoju željeznu kapu. Ako službenik ne posluša, Gospodarica će spustiti sav bakar kako ga ne biste pronašli.
Rekavši to, Gospodarica skoči i potrči niz kamen zelenog guštera s ljudskom glavom. Stepan je bio ukočen, a gušter se okrenuo i povikao da će se udati za njega ako ispuni njezin nalog. Tip je vruće pljunuo - "tako da se udajem za guštera" - začula se Gospodarica, nasmijala se i nestala iza brda.
Pomislio je Stepan. Reći službenicima takve stvari nije lako, ali nije zastrašujuće, jer Gospodarica može umjesto dobre rude kazniti trik, a ja se ne želim pokazati djevojci sa bacačem.
Sljedećeg jutra, Stepan je došao k službenici i predao mu riječi Gospodarice. Službenik je bio bijesan, naredio je momku da mu se zaveže u lice, nahrani praznom zobenom kašom i nemilosrdno protrlja. Rudnik je dodijelio najgoru klanje Stepanu - "ovdje je mokro, a dobre rude nema." Čisti malahit je naredio da dobije potpuno nezamislivu količinu.
Zna se koliko je vremena bilo, tvrđava. Svima je bilo dosadno nad čovjekom.
Stepan je počeo mahati pikantom. Gleda - posao ide dobro, odabrani malahit ispod pikapa se sipa, a lice mu je postalo suho. Tip je mislio da mu ta gospodarica pomaže. Tu se i sama Malachitnitsa pojavila, pohvalila Stepana za hrabrost. Gušteri su se obrušili, skinuli su lance s tipom, a Gospodarica ga je dovela da pogleda miraz.Stepan je vidio sve bogatstvo Uralskih planina.
Potom ga Gospodarica dovede do svog najbogatijeg mira sa zidovima od malahita i pita je je li spreman oženiti je. Stepan je oklijevao i priznao da ima mladenku. Tip je mislio da će Malachitnitsa biti ljuta, i činilo joj se drago.
Bravo, - kaže, - Stepanushko. Pohvalio sam vas za pisaricu i dvostruko više hvale za to. Nisi pogledao moje bogatstvo, nisi zamijenio svoju Nastju za kamenu djevojku.
Gospodarica je Stepanovoj nevjesti dala veliku malahitnu kutiju s bogatom ženskom odjećom, obećala je da će ga spasiti od službenika i urediti lagodan život, te je na kraju naredila da je više ne pamte.
Gušteri su dotrčali, položili su stol, Stepan se ukusno hranio. Gospodarica se oprostila od frajera, a blizu samih suza kapljaju i smrzavaju se sa žitaricama u ruci. Malakhitnice su tu zrnu skupa prešinile i dale Stepanu "za život" - koštali su mnogo novca.
Šljunak je hladan, a ruka, čuj, vruća je, kako je živa, i malo se trese.
Tip se vratio u klaonicu i tamo su Gospodarine sluge već stekle dvostruku normu malahita. Upravnik je bio iznenađen, prebacio se na drugo Stepanovo lice i tamo se radi i posao. Upravnik je odlučio da je Stepan prodao dušu nečistim silama i o svemu je izvijestio činovnika. Nije gledao kako se boji, ali željezna kapa domaćina prestala se lomiti.
Službenik je naredio da se Stepan odveže u mrežu i obećao mu je besplatnu ako nađe "blok od malahita od sto kilograma". Stepan je pronašao takav blok, ali nije dobio besplatan. O nalazu prijavljen majstoru.Došao je "od sebe, hej, Sam-Peterburg" i opet je obećao Stepanu slobodno ako nađe takvo malahitno kamenje da će napraviti "stupove od najmanje pet stopa". Tip nije vjerovao majstoru "poštene plemenite riječi" i prisiljavao ga da preliminarno slobodno potpisuje i sebe i svoju nevjestu.
Stepan je uskoro pronašao pogodno kamenje.
Što je učinio da je otkrio unutrašnjost planine, a i sama Gospodarica bi mu to dopustila.
Stubovi izrezani od ovog malahita postavljeni su u glavnoj crkvi Sankt Peterburga. Od tada je u rudniku nestao malahit - Gospodarica je očito bijesna što je crkva bila ukrašena njezinim malahitom.
Stepan je dobio volju, oženio se, uredio kuću i domaćinstvo, ali sreća ga nikada nije obuzela. Stepan je poludio, a zdravlje mu se pogoršalo - topilo se pred našim očima. Uhvatio se za sačmaricu i počeo loviti, a sve do mjesta gdje se Gospodarica prvi put srela. Nisam je slijedio, pa je njezin zadnji nalog bio - nisam mogao zaboraviti.
Jednom se Stepan nije vratio iz lova. Otišli smo ga pogledati i našli ga mrtvog, a sljedeći smo primijetili zelenog guštera - sjeo je iznad mrtvaca i plakao. Kad su Stepana doveli kući, primijetili su zeleno zrno u šaci. Osoba koja se dobro informirala pogledala je i rekla da je to bakreni smaragd, rijedak i skup kamen. Počeli su je vaditi iz Stepinove šake, a on je uze i zgnječi u prah.
Tada su shvatili da su ti šljunak suze Gospodarice bakrene planine. Stepan ih nije prodao, ostavio ih je na miru. Evo je, Malachitnitsa, "loše je upoznati je - tuga i dobro - malo radosti".