Noć. Dadilja Varka, djevojčica stara oko trinaest godina, trese kolijevku i pjeva uspavanku. Dijete plače i ne zaspi, Varka želi spavati, ali ako zaspi, vlasnici će je pretući. Sanja kako ljudi hodaju cestom, a onda padaju i zaspaju. Nakon što vidi svog pokojnog oca. Imao je kilu, pa se od boli bacio i okretao na podu. Mladi liječnik ga je pogledao i poslao u bolnicu na kolicima koje su im poslali vlasnici. Kila je ispravljena, ali ujutro je umro. Varka odlazi, plačući, u šumu, ali primi udarac u stražnji dio glave, udara čelom o brezu i budi se. Ovaj gospodar ju je udario dok spava, a dijete plače. Ponovno trese kolijevku i sanja o tome kako ona i majka odlaze raditi u grad i moliti usput. Domaćica je odmah probudi i traži dijete, nahrani ga i vrati ga Varki. Stavlja dijete u kolijevku, protrese je, zaspi, ali kažu joj da kuha štednjak.
Ona se probudi i na poslu san malo prođe. Kažu joj da stavi samovar, da očisti vlasničke galoše, preko kojih opet gotovo zaspi. Tada trebate ići u trgovinu, i još mnogo toga što trebate učiniti. Najviše bolno je stajati iznad stola i oguliti krumpir, poslužiti za večeru, oprati, šivati; sama glava naginje se stolu i želi spavati. Navečer Varka otrči u trgovinu po pivo, votku, očisti haringu, posljednja naredba: protresti dijete. Varka trese kolijevku i opet vidi ljude na cesti, oca, majku. Ne može razumjeti što joj drži ruke i noge, što joj sprečava da živi. Dijete to gleda oko sebe i razumije. Kako nije odmah pogodila? Lažno predstavljanje preuzima Varka. Osmjehnuvši se, ne trepćući, odlazi do kolijevke, zadavlja dijete, leži na podu, smije se od radosti i nakon minute spava čvrsto, kao da je mrtva.