Potrebne su osobe godinama da postanu osoba. Pogledi se mogu promijeniti, misli postaju zdravije, a radnje imaju smisla. Odrastanjem se, naravno, osoba mijenja. Ali mora postojati nešto nepromjenjivo. Da bismo razumjeli što se može podnijeti promjenama, a što je najbolje zadržati isto, obratimo se književnim djelima.
Podsjetimo na veliki roman u pjesmama Puškina, "Eugene Onegin." Na početku rada vidimo mladog plemića kako očajnički traži novo zanimanje i mladu Tatjanu, željnu susreta sa svojom ljubavlju. Shvativši dubinu svojih osjećaja, Tatyana odluči napisati Eugenijevo pismo u kojem priznaje svoju privlačnost. Za djevojčicu ovo se smatralo apsolutno neprihvatljivim. Kao odgovor, Tatyana ne dobiva željeni odgovor, a uskoro ćemo sresti i zrelije heroje. Oneginini pogledi na heroinu postali su različiti: sada se, zaljubljujući se u Tatjanu, pokušava domoći njezine lokacije. Međutim, Tatyana, unatoč bivšim osjećajima, odbija vješati, jer je sada udana dama. Možete se početi odnositi s osobom na potpuno drugačiji način, poput Onegina, ali morate slijediti primjer Tatjane koja uvijek ostaje vjerna svojim načelima. Za djevojčicu glavna stvar je obitelj, pa dobro pročitana junakinja postaje uporni i snažni čuvar obiteljskog ognjišta.
Odrastajući i postati osoba koju opažamo u mnogim junacima romansko-epskog Tolstoja "Rat i mir". Promatrajući Natašu Rostovu na početku djela, čitatelj je možda neće percipirati kao vrijednu djevojku. Natašin se čin prema Andreju Bolkonskom može nazvati neozbiljnim, jer je heroina umalo pobjegla s Anatolijem Kuraginom. No na kraju četvrtog sveska vidimo Natašu Bezukhov koja je sazrela, vjerna i prilijepljena za svoju obitelj. Djevojčica je u mladosti bila sposobna za gluposti, ali, učeći na greškama, to više ne priznaje u vezi. Natasha je imala koristi od vremena i iskustava, promijenila ju je, zadržavši šarm i živahnost junakinje, njenu ljubaznost i susretljivost.
S vremenom se osoba mijenja ne samo izvana, nego i iznutra. Na neke stvari može gledati drugačije, može se iznenada zaljubiti u nešto na čemu duša prije nije ležala. Međutim, odrastanjem je toliko važno da osoba zadrži najbolje kvalitete nepromijenjene u sebi: ljubav i poštovanje prema drugima, kao i odanost voljenima, sebi i svojim načelima.
