(219 riječi) U Karamzinovom romanu "Jadna Lisa" važnu ulogu igra opis stanja prirode. Svijet oko nas odjekuje osjećajima glavnog lika. U doba godine i vremenske prilike možete shvatiti koje emocije nadvladaju samu djevojku i samog autora, pa čak i predvidjeti kamo će se zaplet okrenuti.
Pisac s prvih stranica razlikuje grad i selo. Ne voli žurbu prepunim kućama, gdje nema mjesta ljepotama ruske zemlje. Ali s ljubavlju i obožavanjem opisuje doline u blizini rijeke Moskve. Tamo živi marljiva i srdačna djevojčica Lisa koja je u skladu s vanjskim svijetom. Prema autoru, samo u takvoj lijepoj i nepretencioznoj atmosferi može se roditi lijepa i spontana priroda. Opisujući zoru u pustinji, nagovještava da je heroina jedno od onih cvjetova koja se otvaraju prema suncu. Tako Lisa daje sve od sebe na svjetlo prve i jedine ljubavi.
Kad su odnosi između likova još uvijek bili besprijekorni i iskreni, i sama je priroda bila jednako čedna i slatka. Autor naziva ribnjak "čistim", sunce "svijetlim", a jutro "lijepim". Ali nakon pada i razdvajanja, Lisa vidi grmljavinu i munje. Izlazak sunca više nije lijep, ali obojen bojom krvi. Čak i hrast, ispod kojeg se nalazi njegov grob, više nije stoljećima star i tvrd gigant, već je „tmurno“ stablo. Tako se nijanse prirode mijenjaju zajedno s emocijama koje čitatelji proživljavaju iz odlomka. Krajolik u priči „Jadna liza“ odražava ljudske osjećaje i postavlja publiku na pravi način.