N. Nekrasov ima mnogo djela koja se mogu i trebaju koristiti kao izvorni i kvalitetni argumenti za esej. Jedan od njih je "Razmišljanje na ulaznim vratima", kratak sadržaj koji predlažemo da koristite za čitateljev dnevnik kako biste se uvijek sjećali glavnih događaja iz knjige.
(273 riječi) Govorimo o glavnom ulazu, na koji se svečane osobe okupljaju u svečanim danima. Iza vrata provode spokojno vrijeme i zadovoljni odlaze kući. Ali u obične se dane obični ljudi okupljaju blizu ovog ulaza. Pripovjedač je jednom vidio kako siromašni dolaze ovamo s molbom, ali ponosni vratar nije ih pustio u dvorište - posjednik ne voli mobitele, a ovi su previše patetični i otrcani po izgledu. Tada su muškarci odlučili platiti ulaz svojim blagim novcem, ali vratar nije to prihvatio te su ih ostavili na miru da jedva vuku noge na vrućem suncu.
Nadalje, pripovjedač poziva samog vlasnika komora, umazanog u besposlenosti, da bolje razmisli i promijeni svoj stav prema običnim ljudima, da im pomogne i tako spasi dušu. Ali malo je nade - sretni ljudi ne razmišljaju o dobrim djelima, brinu samo o vlastitom laganom životu. U starosti će takva osoba, ravnodušna na tuđe patnje, umrijeti negdje na obali Sicilije, okružena licemjernim članovima obitelji koji samo čekaju njegovu smrt. Bit će pokopan sa svim počastima, ali sa skrivenim olakšanjem.
Ipak, kao što se obično vjeruje, ruski seljak je naviknut na sve, i vrijedi li se na takvu sitnicu naprezati? Narator kaže da će siromašni ljudi popiti sve do posljednjeg para, a onda će se boriti i maziti iz teškog života. A na ruskom tlu nema kuta u kojem bi obični ljudi živjeli sretno, pod zaštitom svojih gospodara. Svugdje gdje ruski čovjek maše: u stepama, i u šumama, i u zatvorima, i u zatvorima. A ako krenete prema Volgi, možete čuti stenjanje iscrpljenih teretnih brodica, što smatramo pjesmom.
Napokon, pripovjedač postavlja glupo pitanje narodu, hoće li se i dalje pokoriti teškoj sudbini ili će ustati i početi se boriti za svoj sretan život?